INVESTICIJE 2014.

I ove godine zamašnjak razvoja država vidi u otvaranju investicijskog ciklusa. Kao i lani. Osim što je sad već pripremila paket mjera koji ulagače obeshrabruje već na početku. Opisu riječi koje smo s godinama zamrzili (privatizacija, strukturne reforme, deficit, rejting…) svakako treba pridodati onu koje su nam lani bila puna usta – investicije! Nema toga u što vlast nije uprla ne bi li izmamila kojeg investitora na čistinu i privela ga u državu. Nema ekonomsko teme koja, odakle god krenula, nije završila u investicijskim bespućima. Nije bilo nijednog izlaska Milanovića, Grčića ili Vrdoljak pred birače bez obećanja o državnim, zatim i privatnim investicijama. Monetarna ih politika u tome i tekako podupire jer osim investicija ionako više nije preostao ni jedan jedini ispravni generator rasta. Sve mir ih je, čini se, čuo pa će molitveno zazivanje protekle dvije godine u 2014. napokon urođiti plodom.

Ako računamo s planirane tri milijarde (malo vjerojatnih) eura za monetizaciju autocesta, strane bi investicije mogle dosegnuti 3,8 milijardi eura, domaće privatne investicije oko 380 milijuna eura te državne oko 4,4 milijarde kuna – ukupno oko 36,6 milijardi kuna ili trećina državnog pro-računa. Te su investicije, navodno, već zacrane u planovima tvrtki/države, dakle nisu fatamorgana. No bi li ih, i to čistih privatnih, bilo znatno više da država sama sebi ne skače u usta stalnim izmjenama poreznih pravila? Nema sumnje da bi ih bilo. Pokazuje to i HUP-ova anketa prema kojoj 50 posto vlasnika poduzeća očekuje jednake uvjete investiranja, 26 ih posto očekuje još lošije, devet posto znatno lošije te samo 15 posto malo bolje.

Evo nekoliko čistih antiinvesticijskih primjera koji pokazuju da država unatoč zaklinjanju u investicije reže granu na kojoj sjedi. Zašto to čini, nije tema ovog teksta. Primjer koji se najčešće spominje u medijima jest rast stope PDV-a za turizam. Razlika od tri postotna boda ni mikroinvestitorima nije banalna, pa nije ludo čudo što oni veći planirane investicije u turističke kapacitete smanjuju i do stotinu milijuna kuna (iako je većina privatnih investicija upravo u turizmu). Atmosfera na terenu pokazuje da među poduzetnicima (opravdano!) prevladava percepcija eksponencijalnog rasta porezno-pravne nesigurnosti. Dokaza ima još. Usklađivanje zakona o PDV-u s EU donosi neugodnu izmjenu već izmoždenome građevinskom sektoru. Od 1. siječnja 2015. na građevinsko će se zemljište plaćati 25 posto PDV-a, ne više pet posto poreza na promet nekretnina. Već kupljeno zemljište tako će zapravo biti dva puta oporezovano: jedanput kad je kupljeno s pet posto i drugi put u 2015. s 25 posto – ne prodaju li se sagrađene zalihe do tog datuma, morat će se platiti i PDV. Koliko to ide pod ruku s Vladinim nastojanjem da pokrene ‘ukomirano’ stambeno tržište, nije ni najmanje jasno.

Stvari zapinju i na lokalnoj razini, opet kao posljedica zakonskih izmjena na razini države. Dok se čeka novi zakon o prostornom uređenju, iz kojeg tek moraju poteci lokalni GUP-ovi, lokalni investitori grizu nokte čekajući da se zgodilo bilo što od toga. Direktor i suvlasnik metkovske tvrtke Poljopromet Davor Martinović dvije je godine vodio bitku za gradnju vinarije i kušaonice vina s pratećim sadržajima na jugoistočnom rubu neretvanske doline. U borbi za potrebnu dokumentaciju obraćao se lokalnoj vlasti, županiji, ministarstvima, loptajući se u krugu između tih adresa. Nedavnim izglasavanjem GUP-a investicija vrijedna šest milijuna eura napokon se probila na svjetlo. U drugim gradovima investitori još nisu te sreće.

Međutim, najveći je investicijski autogol bez sumnje akantacija poreza na dobit – investirali svoju dobit ili ne, poduzetnici će cijele godine morati uplaćivati razrezanu akantaciju poreza uz dvojbenu metodu utvrđivanja njezine visine. Poreznici su se, recimo, dosjetili poduzetniku kojem je zbog reinvestiranja porezna obveza svedena na nulu naložiti da izvrši međuobračun poslovnog rezultata iz predlanjskog poslovanja, što znači da su gotovo sve tvrtke u 2013. predujmovima punile proračun; ako zadrže isti model ulaganja, predujam će se pretvoriti u trajniji kredit državi.

Da, postoji opcija: poduzetnik može napisati izjavu o namjeri reinvestiranja dobiti ili naknadno zatražiti povrat, no itekako je svjestan da će mu tada porezna kontrola pokucati na vrata. I to unatoč tome što svi porezni stručnjaci i savjetnici smatraju da bi porezna vlast trebala priznati reinvesticijsku namjeru i prihvatiti oslobađenje od plaćanja predujma kako poslije ne bi morala vraćati taj porez. No vlast stručno mišljenje nikada nije poštovala, a proračunski je minus dogorio do naktiju pa ministar Slavko Linić otkida svaku kunu. I od onih koji bi investiranjem trebali po-

Osim poreznih gomila je raznih zakona i podzakonskih akata koji se na neki način dotaknu vašeg poslovanja, a da vama ni na kraj pameti nije da bi uopće nešto od toga moglo imati veze s vašom tvrtkom. Poslovanje bi najviše olakšala debirokratizacija javne uprave. Dok se rješenja ili tumačenje kojekakvih agencija, državnih tvrtki, ministarstava čekaju mjesecima, a kad neko tumačenje napokon stigne, zapravo ne objašnjava ništa, nego samo citira iste propise koje ste i sami pročitali, nema normalnog poslovanja. Tek kad birokrati shvate da nisu posljednja crta obrane društva od zločestih kapitalista, nego servis tvrtkama i stanovništvu, počet će se događati pozitivne promjene. Vlast želi olakšati poslovanje, ali često jedan dobar potez prate dva loša. A vremena je sve manje – upozorava Cvetkojević s prve investicijske crte.

Dok strani investitori traže da se ubrzaju rokovi za izdavanje dozvola i unaprijedi regulativa tako da se smanji birokracija uvođenjem jedinstvenog tijela za primanje i rješavanje prigovora ulagača, broj parafiskalnih nameta koji visinom i nepreglednošću koče sve što mogu samo je simbolično dotaknut. Zbog prečeste izmjene poreznih pravila i njihova čitanja kako komu odgovara i u kojoj prilici, ulagači traže i obvezujuća porezna mišljenja. Zbog nepredvidljivih pravila poduzetnici ni uz najčudesnije žongliranje ne uspijevaju planirati porezne obveze.

U međuvremenu im premijer Zoran Milanović u novogodišnjoj čestitki poručuje: ‘Danas Vlada ima snage za provođenje nužnih reformi i transformiranje sustava koji je godinama bio spor, neefikasan, katkad i kvaran, a svakako financijski neodrživ.’ Čudo neviđeno kako tu snagu investitori još nisu prepoznali.