Glavna inspektorica Božena Vrbanić razriješena je dužnosti s 31. prosinca 2013. ‘na osobni zahtjev’.
Od prvog dana (n)ove godine nema više Državnog inspektora, a inspektore je Milanović vratio u pet ministarstava: financija, gospodarstva, rada, poljoprivrede i turizma. Navodno je problem (bio) u neefikasnosti ključne institucije zaštite potrošača. No ako inspektori nisu bili efikasni, zašto ih ne potaknuti da budu efikasniji?
Prvi glavni inspektor Branko Jordanić prije 15-ak godina ustrojio je (do)sadašnji centralizirani sustav. U svakom nastupu u šest godina imao je odgovor na svako novinarsko pitanje. A predstavio je i skupocjeni pokretni laboratorij ‘Istina’. S Jordanićem je 2004. u garažu parkirana i ‘Istina’. Došao je Kruno Kovačević i nakon sedam godina smijenjen je zbog afere u vezi sa zlostavljanjem ljubavnice. Nakon epizodne uloge Roberta Markta svjetlo u Državnom inspektoru ugasila je na Silvestrovo Božena Vrbanić, poznata po izjavi da sama ne bi ušla u neke trgovačke lance.
Zašto navodim glavne inspektore? Iako sustav nije ovisio samo o njima, oni su davali ritam svim inspekcijama i inspektorima. Sanaderu nije odgovarala nikakva ‘Istina’, što je riješio kadrovskom promjenom. A danas Milanovićevi ministri žele što veći kolač vlasti i moći, što je riješeno – decentralizacijom sustava.
Samo, u vremenu kad je interdisciplinarnost sve potrebna, povratak na rasparcelizirane jedinice teško da može završiti kvalitetnim nadzorom. Kako će HEP nadzirati ljudi iz Ministarstva gospodarstva koje je zaduženo i za upravljanje HEP-om? I tko će biti odgovoran za pokvarenu hranu u ugostiteljskom objektu? Zar zaista mislimo da se Lorencin i Jakovina mogu (i) o tome dogovoriti?
