Home / Biznis i politika / Bit će toga još

Bit će toga još

Biti bolji od ovog zakona. Neki samo općenito kažu da je alternativa preustroj u stečaju (službeno – stečajni plan, nap. a.). Ta je alternativa postojala u zakonu desetak godina i gotovo je nitko nije uspio primijeniti. Iznimka je slučaj Pevec, koji ne može biti primjer za redovite slučajeve. Suci, primjerice, imaju stajalište da je taj zakon loš jer se vodi pred Finom, a ne pred sudom. Međutim, nijedan sudac neće potvrditi da bi zakon bio dobar kad bi se prema istom zakonu sve vodilo pred sudom – kaže odvjetnik Mićo Ljubenko.

Njegova je osnovna primjedba povezana sa Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi da postupak ne može trajati dulje od 90 dana, i to od dana predlaganja predstečaja. To znači da svatko treba pripremljeno početi postupak jer je sve drugo nevjerojatno te uzrokuje nesigurnost.

<p-Sad se predstečajna nagodba započinje bez ikakve pripreme, a rok je 120 plus 90 dana, s time da se ne računa vrijeme od prijedloga do otvorenja ni vrijeme na sudu. Tako se omogućava da se tijekom postupka tek počne izrađivati plan, što otvara mogućnost raznim manipulacijama tijekom postupka – kaže Ljubenko.

Nadalje, smatra da smanjenje tražbina ne može biti veće od 10 posto glavnice i 50 posto kamata (sada do 70 posto glavnice, s time da se sada nezakonito prihvaća otpis 100 posto kamata) jer se u suprotnom izaziva pretjerana nesigurnost potraživanja na tržištu. Odgoda ne smije biti dulja od dvije godine (sada do osam godina), sukcesivna isplata mora početi odmah nakon nagodbi (sada može čak sve na kraju, tj. prije nego što istekne osam godina) i vjerovnici moraju moći osporiti potraživanja jedni drugima, kao u stečaju, a takav postupak od početka se treba voditi samo pred sudom. I Ljubenko smatra da sadašnji model uvelike pogoduje dužniku.

Dužnika treba spasiti reprogramom radi deblokade računa, pri čemu neće biti ekstraprofitna dužnika i ekstragubitka vjerovnika. Tko nije sposoban preživjeti s malim odgodama i smanjenjem tražbina, nije opravdano da se na teret drugih zadržava na tržištu – zaključuje Ljubenko.

Pitanje je, dakle, jesu li postupci predstečajnih nagodbi kakvima smo svjedočili u 2013. očistili tržište od bolesnih tvrtki i ulaze li hrvatske kompanije u 2014. zdravije nego što su bile prije godinu dana. Postupci predstečajnih nagodbi prerasporedili su poduzeća na tržištu, što se vidi iz brojka zasad prijavljenih poduzeća. Posljednji Finini podaci, oni od 16. prosinca, pokazuju da je dosad pokrenuto 5708 postupaka predstečajnih nagodbi u kojima je ukupno prijavljena 51,1 milijarda kuna obveza, a te tvrtke ukupno zapošljavaju 44.053 ljudi. Mnogo je više postupaka u kojima prijavljene obveze ne premašuju deset milijuna kuna (5112 u odnosu na 596). Odbijeni su zahtjevi za predstečajnu nagodbu za više od tri tisuće prijavljenih poduzeća, za koja je realna opcija stečaj ako se sama ne restrukturiraju. Za 1298 poduzeća prihvaćen je plan financijskog i operativnog restrukturiranja, a 551 sklopio je predstečajnu nagodbu na trgovačkim sudovima.

Bojim se da to nisu konačne brojke. Sadašnji iznos od 51 milijarde kuna znači 45 posto državnog proračuna i veći je od ukupnoga hrvatskog izvoza u prvih devet mjeseci 2013. Bolesnih tvrtki i dalje ima mnogo: od ukupnog broja poreznih obveznika (oko 97 tisuća) njih 3500 jesu predstečajci i sada su u blokadi 1853 ili više od 50 posto – kaže ekonomski analitičarka Suzana Košćak.

Ona smatra da tvrtke ne ulaze u 2014. zdravije, nego da 551 tvrtka koja je sklopila predstečajnu nagodbu i 747 koje još čekaju odluku trgovačkih sudova u sljedeću godinu ulaze raste rećenije jer im je otpisan nezanemariv postotak obveza i odgođen unedogled, više-manje beskamatno.

To će, nažalost, ostaviti velik trag na preostali, zdravi dio sustava, pogotovo na mala i srednja poduzeća čije su imovinske bilance oštećene – kaže Košćak.

Premda se očekivalo da će financijske ustanove imati najviše tražbina, na njih, prema Fininim podacima, otpadaju 12,2 milijarde kuna, na ostale vjerovnike 16,9 milijardi kuna, a tijela javne uprave i državne tvrtke imaju tražbine od 4,7 milijardi kuna. Najviše je prijavljenih tražbina u građevinarstvu pa u preradivačkoj industriji te trgovini.

Općenito, najčešći se prigovori odnose na to da planove restrukturiranja i određivanje tražbina donose same tvrtke koje idu u predstečajnu nagodbu, bez utjecaja nezavisnih revizora i vjerovnika, koji nemaju pravo ni na žalbu. Nadalje, u stečaju su tražbine točno utvrđene, a kod predstečajnih nagodbi ne.

Glavna je sučeva zamjerka to što u predstečajnim nagodbama dužnik često postaje najveći vjerovnik preko povezanih društava, a stvarni vjerovnici ostaju bez potraživanja.

Predstečajna nagodba pomogla je tvrtki da normalno posluje nakon što je prošla i vlasničko i kapitalno restrukturiranje, čemu je znatno pridonio ulagač, fond Quaestus.