Dobra ideja koja može ublažiti nevolje malih proizvođača mlijeka podbacila je zbog njihova lošeg poznavanja organizacije poslovanja. Rješenje je u zajedničkom nastupu.
U Slavoniji i Dalmačiji najslabije se prodaje sirovo mlijeko iz mljekomata, kaže tajnik NUMS-a Darko Pavičević, a razlog je slabija kupovna moć stanovništva (litra stoji između pet i sedam kuna). Željko Pažulj, prvi stočar koji je postavio mljekomat u Hrvatskoj (2010. u Zagrebu), kaže da je to pitanje i navike. Naime, prema njegovu iskustvu, prodaja je bolja u manjim sredinama u kojima žive potrošači koji su ili odrasli na selu ili su imali izravan kontakt sa selom. Zagreb, Rijeka, Split i Osijek nisu za sada najbolje tržište. Njima se može priključiti i Lika, no ondje nema razvijene mreže mljekomata – možda i zbog toga što se tamošnji ljudi ili sami bave stočarstvom ili je važan utjecaj i slabije kupovne moći, o čemu govori Pavičević. Najviše mljekomata ima u sjevernom dijelu Hrvatske; Istra i grad Sisak također bilježe rast. Unatoč teškoćama proizvođači mlijeka ne odustaju. Tako je Pažulj nakon dvije godine morao povući mljekomat iz Zagreba te ga je prebacio u Jastrebarsko. Nije mogao plaćati 2500 kuna za struju i 800 kuna za lokaciju te 50-ak kuna za gorivo svakodnevno.
Sad sam prezadovoljan. Dnevno prodam 150 litara po šest kuna – ispričao nam je.
Dražen Brlić prvi je postavio mljekomat u Virovitici. Naplaćuje pet kuna za litru mlijeka, na dan proda 150 litara i kaže da se odlučio na to kako bi provjerio mogućnost takve prodaje. Ostatak od 650 litara dnevne proizvodnje prodaje jednom velikom otkupljivaču, no u Virovitici još nije, priznaje, potpuno zadovoljan.
Ne mislim ga zatvarati, ali od ovog mljekomata ne može se živjeti. Vidjet ćemo, možda idućih godina bude veća potražnja – poručuje.
