Jača konkurencija, ali ne i konkurentnost

Prvih pola godine i druga polovica 2013. Prva otkako je Hrvatska ušla u europsku obitelj. Tržište se otvorilo, neki su se pokazali spremni, neki pak malo manje. Ili uopće.

Iako su porođajne muke prošle, novi izazovi ne prestaju udarati po vratima: poslovati u skladu s europskim pravilima, opstati u konkurentskoj utakmici i, naravno, vječna muka – povući što više sredstva iz fondova EU jer u sljedećem sedmogodišnjem proračunskom razdoblju Hrvatska ima na raspolaganju 11,7 milijardi eura.

Za one najpremnije otprilike ‘milijardica’ na godinu, kad se oduzme svota koja se mora uplaćivati u europski pročin. I to je najveća prednost života u zajednici EU, nešto što treba naučiti iskoristiti jer dosad se ne možemo pohvaliti vršnošću u iskorištavanju i manjih iznosa od toga.

To je ono što nam EU donosi sutra. Što nam je pak donijela obitelj EU u prvih pola godine? Iako je efekte punopravnog članstva Hrvatske u EU teško razlučiti, što zbog prekratkog razdoblja od ulaska, što zbog gospodarske krize, neke se makroekonomsko pojave ne mogu izbjeći. Statistički podaci pokazuju izrazito slabljene inflacije. Osnovni razlog takvoga kretanja cijena neoporavljena su potražnja i bazni efekt (rast cijena monopolističkih usluga prošle godine), ali vjerojatno je mali dio i efekt bescarinskog uvoza, što znači niže cijene i rast konkurencije na domaćem tržištu, od 1. srpnja ove godine.

Velikih promjena u pogledu izvoza, industrijske proizvodnje ili građevinske aktivnosti nema. No takvo stanje uglavnom proizlazi iz strukturnih problema nekonkurentnoga hrvatskoga gospodarstva. Tu je i visoka razina nezaposlenost, prijeti i trend većeg iseljavanja. Poljska je u samo nekoliko godina nakon pridruživanja EU ostala bez pet posto stanovništva, odnosno manje od dva milijuna ljudi, a rumunjsko se stanovništvo smanjilo čak s 21,3 na 19 milijuna.

Gledajući pak sektorski, činjenica je da članstvo u EU donijelo neke prednosti, ali i nedostatke. Krenimo od turizma jer ta je branša, unatoč kritikama i nedoumicama, jedna od rijetkih svijetlih točki gospodarstva, uzimajući u obzir sve promjene koje je donio ulazak u EU. Ukratko, prednosti su olakšan prijelaz putnika preko granice, usvajanje i provedba legislative EU u turističkom sektoru i poslovanju turističkih agencija, što je istovremeno i nedostatak budući da su se npr. fiskalni propisi negativno odrazili na sektor.

Pojavio se i problem viznog režima za zemlje koje trebaju vize za ulazak EU pa tako i Hrvatsku, što do 1. srpnja 2013. nije bio slučaj. Slijedi još jedna izazovna godina. Gledajući uvjete i namete, predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija (UHPA) i suvlasnik Unilinea Boris Žgomba ističe nezadovoljstvo činjenicom da ćemo u idućoj godini imati negativan utjecaj na turistički rezultat zbog porasta PDV-a na smještajne i ugostiteljske usluge s 10 na 13 posto. No očekuje da će u nadolazećim godinama biti ponajprije dobivanje sredstava iz fondova EU.

Vidi ih kao moguće pokretačne promjene, kako infrastrukturnih, tako i sadržajnih unutar turističkog sektora, od kojeg očekuje da će znati raspodijeliti resurse i koncentraciju na poslove i tržišta koji će donijeti priželjkivane rezultate. U Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) vjeruju da će sloboda kretanja ljudi povećati atraktivnost i učestalost posjećivanja Hrvatske i pridonijeti daljnjem razvoju brojnih dimenzija hrvatskoga turističkog sektora te produljenju glavne turističke sezone. I neki segmenti turističke ponude, smatraju, kao što su dijelovi zdravstvenog turizma, mogu biti veliki dobitnici.

Turizam bi mogao utjecati i na trgovinu, koja, uzgred, nije osjetila jače posljedice, osim slobodnijega kretanja robe. Promijenio se i način obračuna posebnog poreza na motorna vozila zbog novoga zakonodavnog okvira. Ovisno o klasi automobila, neki su od 1. srpnja postali povoljniji, neki poskupjeli, a povećan je i uvoz rabiljenih automobila.

Konzultant Dragan Munjiza pak primjećuje i nekoliko bitnih trendova. Prvo, izlazak srednje velikih tvrtki iz biznisa i jačanje niša u trgovini. Odnosno, jačaju nišni igrači kao što su dm, Müller i Pevec, koji pokrivaju segment tržišta koji nije fokusiran samo na cijenu, nego i na uslugu i doživljaj kupnje (dm i Müller), a fenomen Pevec na tržištu ‘uradi sam’ i ‘sve za kuću’ raste u prihodu. I grupa Schwartz (Kaufland i Lid) ostvaruje dobre rezultate te otvara nova prodajna mjesta. S druge strane, tvrtke kao što su Bricostore ili Baumax rade velike gubitke ili izlaze s tržišta.

No Munjiza kaže da dobre vijesti dolaze iz tradicionalnih emitivnih tržišta Hrvatske, a to su Njemačka, Austrija, Slovačka i Poljska, pa pojačani dolazak turista iz tih zemalja može podići potrošnju u maloprodaji i kanalu HoReCa.

Bilo bi izvrsno da hrvatska nogometna reprezentacija postigne veći uspjeh na Svjetskom prvenstvu u Brazilu jer bi to psihološki podiglo naciju i njenu spremnost na potrošnju. Ako Agrokor uspije postati jedna od najjačih kompanija u Srednjoj i Istočnoj Europi, to bi također mnogo značilo za promociju Hrvatske kao uspješnoga gospodarstva, posebice kod inozemnih financijera, smatra Munjiza, dodajući da bi tvrtke kao što su Podravka, Saponia i Atlantic Grupa, koje jačaju svoj izvoz i ujedno se restrukturiraju, morale dobiti maksimalnu podršku od svih bitnih faktora u regiji jer na dugi rok jake regionalne tvrtke znače i veću regionalnu zaposlenost, a to podiže potrošnju i jača izvoznu bazu.

Izvoznici su najmanje osjetili europske novosti. No takvi su rijetki i uglavnom dolaze iz inovativnih sektora poput ICT-a. Isto se ne može reći za prehrambeno-prerađivački sektor, koji se našao pred dva ključna izazova: nastupom na nemalom tržištu od pola milijarde stanovnika i izlaskom iz Cefte.

U trgovini industrijskih proizvoda nije došlo do većih promjena u razini carinske zaštite, s obzirom na to da je trgovina tim proizvodima već odavno potpuno liberalizirana. Međutim, ističu u HGK, za poljoprivredne i prehrambene proizvode podrijetlom iz EU danom pristupanja u EU carine su ukinute te slobodno i pod jednakim uvjetima dolaze na hrvatsko tržište. Budući da se i prije ulaska u članstvo iz EU uvozilo 70 posto poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, ta bi brojka mogla rasti i dodatno narušiti konkurentnost domaćega prehrambeno-prerađivačkog sektora.

No jačanjem promocije hrvatskih proizvoda prije svega u turističkoj ponudi, smatraju u HGK, hrvatski proizvođači mogu pozicionirati svoje proizvode i na tržištu od 500 milijuna ljudi. Tu ponajprije misle na proizvode veće dodane vrijednosti kao što su već zaštićeni Istarski pršut, Dalmatinski i Drniški pršut ili Baranjski kulen te one koji su prepoznati i izvan granica EU kao što je Paški sir. Isto tako, šanse su u korištenju omotnicom za ruralni razvoj, čija je godišnja alokacija teška 333 milijuna eura. Naravno, da bi šansa bila realnija potrebna je dobar projekt, a takav napraviti svakako je izazovno.

S druge strane, drvnom sektoru konkurencija u EU ne predstavlja izazov. No to ne znači da izazova nema. Tvrtke s manje iskustva u izvozu morat će ispuniti određene standarde, primjerice certifikacijske, kako bi imale koristi od pristupanja, a mnoge i ne ispunjavaju europske tehničke i ekološke norme.

Izazov dolazi i u zaštiti okoliša, održivom gospodarenju otpadom, energetici, gdje je u segmentu struje konkurencija već vidljivo počela jačati (GEN-I, RWE). I telekomu su, konkretnije HT, krenuli u tom smjeru. Također, napominju u HUP-u, i hrvatske luke dobivaju novu dimenziju atraktivnosti za non-EU zemlje posebno roba koja se doprema kroz Suez iz Azije. Smatraju da Hrvatska ima mogućnost afirmirati se kao nova važna ulazna vrata za EU. To se nerijetko može čuti iz svih svjetskih usta. Sigurno je da svaki potencijal treba iskoristiti, uključujući i financijski paket EU. Ali isto tako ne treba zaboraviti da je EU strog i dijeli packe i da ništa od njega ne dolazi zdravo za gotovo. Samim članstvom ne prestaju promjene i novosti, stoga je dobra priprema i spremnost na promjenu najbolji poučak za iduću i sve godine poslije.