Porezna uprava pozvala se na članak 26. a Općega poreznog zakona iako se taj zakon primjenjuje od 2012, a eventualna se zloupotreba dogodila 2010. Poslije se pozvala na članak 26.
U pravni sud u Osijeku svojom je presudom još jednom ukazao na to da neki zaposlenici u Poreznoj upravi potpisuju protuzakonita rješenja. Tvrtka Romb iz Slavonskog Broda tužila je Ministarstvo financija zbog retroaktivne primjene odredbi Općega poreznog zakona.
Romb se žalio na rješenje Porezne uprave u kojem je stajalo da je ta tvrtka povezana osoba s tvrtkom BOŽO-IN i da je kao porezni jamac dužna namiriti neplaćeni porez u visini od 532.631,95 kuna. Žalba je odbijena pa su završili na Upravnom sudu. Napominjem da ovdje ne razmatramo jesu li tvrtka Romb ili njezin vlasnik Božidar Šprajc nastojali protuzakonito izbjeći plaćanje poreza, to neka utvrđuju nadležna tijela. Pretpostavimo ipak da je PU u pravu i da je Šprajc osnivanjem nove tvrtke htio izbjeći platiti dug, ali jedna protuzakonita radnja ne može opravdati drugu protuzakonitu radnju. Sud ne osporava činjenicu da je tvrtka BOŽO-IN ostala dužna pola milijuna kuna poreza niti da je Šprajc njen vlasnik, kao i tvrtke Romb, ali Sud u tom predmetu razmatra protuzakonito djelovanje PU.
PU rješenjem od 26. rujna 2012. zahtijeva da porezni jamac Romb taj dug plati u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe. PU se pozvao na članak 26. a spomenutog zakona koji govori o tome koje su to radnje kojima se oštećuje porezno tijelo kao vjerojatno u porezno-dužničkom odnosu. To su: preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društveni radi postizanja ciljeva koje ne bi sam mogao postići, a koji su zabranjeni, umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa. Tu ima još de-finiranih radnji i zakonodavac je time htio spriječiti poznate zloupotrebe.
Također se pozvao i na članak 41. stavak 1, točka 2, koji definira što su to povezane osobe: ‘Dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge’. Nema sumnje da su Šprajc mogli prepoznati u tim zakonskim odredbama, ali to ne znači da je, ponavljamo, kriv, a s druge strane s pravom se žalio da su te odredbe primijenjene retroaktivno.