ŽALBENI BIZNIS Odvjetnici izvukli milijun kuna rušeći natječaje javne nabave

Posao je procijenjao jer zakon propisuje naknadu prema procijenjenoj vrijednosti nabave. To su uočile zagrebačke tvrtke ZIS i Izotico te vrgorački Temptatio. I neumorno se žale. Državna komisija upozorila je na problem, ali Ministarstvo gospodarstva ne pokreće izmjene propisa.

Kad bismo proglašavali poduzetnički pothvat 2013., ova priča dospjela bi u vrh inovativnih rješenja: kako pronaći državnu sisu koje se nitko prije nije sjetio i legalno je konzumirati. Tijekom realizacije teme o javnoj nabavi koju smo objavili u prošlom broju Lidera na stranicama Državne komisije za procjenu postupaka javne nabave (DK) uočili smo neke primjere tvrtki koje se žale na dokumentaciju za nadmetanje, bez obzira na to je li natječaj raspisan za nabavu bolničke opreme, informatička rješenja, vatrogasnu opremu, građevinski materijal ili slično. Tvrtke koje u prvoj fazi nadmetanja prelistavaju Elektronički oglasi javne nabave traže rupe u natječajnoj dokumentaciji koje nisu u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi, ne namjeravajući se na većini tih natječaja nadmetati sa svojom ponudom. Za svaku žalbu moraju platiti troškove od tri do 27 tisuća kuna, ovisno o procijenjenoj vrijednosti nabave; ako se njihova žalba prihvati, naručitelj im je dužan isplatiti troškove žalbe te naknadu za odvjetnika. Pravo na žalbu ima bilo koja tvrtka registrirana za djelatnost kupoprodaje robe. Prvak u rušenju natječaja jest tvrtka Zaštita i sigurnost iz Zagreba. Od kraja kolovoza do prosinca podnijela je 34 žalbe na dokumentaciju za nadmetanje, od kojih je četiri odbijeno, devet je u postupku.

Sjedište Zaštite i sigurnosti u zagrebačkom Vrapču. Tvrtka Zdenka Habazina preko odvjetnika Gorana Gašparona od ljetos je u 21 završenom postupku već izvukla 720 tisuća kuna. Njezinih devet žalbi još je u postupku, a četiri su odbijene.

Stručnjaci upozoravaju na to da je iza toga domišljatog postupka odvjetnički lobi koji dijeli zaradu s vlasnicima tvrtki. Pravne igre s DK-om traju od sredine ljeta. Najbolje je što u Komisiji znaju za te slučajeve, ali ruke su im vezane jer je sve napravljeno prema zakonu. Prema neslužbenim podacima, u posljednja tri mjeseca odvjetnici su žalbenim postupcima od naručitelja, odnosno državnog proračuna, do sada isisali oko milijun kuna. Taj iznos mogao je i može biti mnogo veći. Naručitelji na koje odvjetnici najviše ‘pikiraju’ i koji prave najviše pogrešaka u natječajnoj dokumentaciji jesu manje lokalne zajednice i općine, sveučilišta, bolnice, škole, i to iz svih dijelova Hrvatske. Što je institucija manja, veća je mogućnost za pogrešku u dokumentaciji.

Prije Zakona o javnoj nabavi donesenog 2008. odvjetnici su iz žalbenih postupaka mogli dobiti najviše 700 kuna, što nikomu nije zvučalo toliko primamljivo. Od 2008. troškovi žalbe procjenjuju se prema procijenjenoj vrijednosti nabave, postupci su postali procjenjivi, pa su troškovi otišli u nebo. Što je procijenjena vrijednost ugovora veća, to se više isplata uložiti u žalbu.

Danas žalitelj zajedno s odvjetnikom može zaraditi od deset do nekoliko stotina tisuća kuna po žalbi, bez ikakva truda i namjere da sudjeluje na natječaju. Broj žalbenih postupaka ove se godine povećao za 15 posto u odnosu na lani i do kraja godine mogli bismo doći do brojke veće od dvije tisuće.

Doduše, tvrtka Zaštita i sigurnost, čija je osnovna djelatnost prodaja vatrogasne opreme, javljala se na neke natječaje na kojima je dobivala poslove. Prošle godine imala je milijun i pol kuna prihoda (11 posto manje nego 2011), ima registrirana tri zaposlenika i 30 tisuća kuna dobiti. Njezin vlasnik Zdenko Habazin već je bio u medijima kad ga je susjed prozivao da ga je izbacio na ulicu za betoniravši mu ulaz u kuću. Na istoj je adresi tvrtkino sjedište koje izgleda kao obiteljska kuća ograđena visokom ogradom i upozorenjem o oštrom psu. Habazin je u listopadu zaključio posao nabave protupožarne zaštite s MORH-om vrijedan 291 tisuću kuna, s Kliničkim bolničkim centrom Zagreb u ožujku je potpisao ugovor za nabavu opreme za evakuaciju i spašavanje vrijedan 310 tisuća kuna, Dom za starije i nemoćne na zagrebačkom Trnju prošle je godine od njega za 60 tisuća kuna kupio materijal za održavanje zgrade, a 2011. Hrvatska pošta potpisala je s njim ugovor o nabavi vatrogasnih uređaja vrijedan 100 tisuća kuna.

U tome žalbenom biznisu iza Habazina stoji odvjetnik Goran Gašparon, na kojeg nas je Habazin uputio kad smo ga zvali da nam prokomentira svoje namjere. – Ne znam što namjerava Zdenko Habazin, ja pišem žalbe na inzistiranje stranke pa mi je teško reći je li njegov konačni cilj sudjelovanje na natječajima. Međutim, stranka plaća žalbu i ako se žalba odbije, ona ulazi u rizik da izgubi taj novac – kaže odvjetnik Gašparon.

Njegovo je osnovno pitanje kako natječajnu dokumentaciju može pisati netko tko za to nije stručan. – Ako naručitelji ne znaju svoj posao, neka plate školarini pa će naučiti – kaže Gašparon. S njegovim metodama rada upoznata je navodno i Odvjetnička komora, no za sada se nije službeno očitovala o tome. Štoviše, Gašparon Državnoj Komisiji prijeti Saborskim odborom i upravnom inspekcijom zbog odbijanja nekih žalbi.

Tvrtka Tempatio ‘friska’ je u žalbenom biznisu. Prijašnjih godina pisala je jednu ili dvije žalbe na godinu, a ove se žalila na 12 postupaka, od kojih su dvije žalbe odbijene, a od pet je žalitelj odustao. Tvrtka na čelu s Goranom Nizićem registrirana je za posredovanje u trgovini raznovrsnim proizvodima, što ju automatski kvalificira za žalbeni postupak, bez obzira na to što je lani ostvarila prihod od 7500 kuna i što nema zaposlenih. Odvjetnik Dominik Nizić, koji je zastupa u žalbenim postupcima, slaže se da se ta priča može promatrati kroz prizmu zarade na aljkavim postupcima, ali da bi prst trebalo uperiti na Upravu za javnu nabavu u Ministarstvu gospodarstva koja je dužna educirati sudionike u postupcima javne nabave, koji za to dobivaju certifikate.

Ispada da su naručitelji oštećene strane, a zapravo se treba pitati što ti ljudi rade u javnoj nabavi ako nisu kadri napisati valjanu dokumentaciju – kaže Nizić. Svako tko napravi propust u dokumentaciji mora platiti za njega. Ipak, nije isto kad troškove plaćaju velike državne tvrtke i, primjerice, osnovne škole ili manje javne ustanove. U ovom trenutku njima ide na ruku izmjena Zakona o javnoj nabavi, u kojoj je prag za izravnu pogodbu povećan sa 70 na 200 tisuća kuna za robu i 500 tisuća kuna za radove. Zakon ih štiti od vlastitog neznanja.

U Ministarstvu gospodarstva rekli su nam da je Ministarstvo nadležno za cjelokupan sustav javne nabave, pa tako i za pravnu zaštitu, odnosno za provedbu Zakona o javnoj nabavi, ali da DK za svoj rad odgovara Saboru te mu podnosi godišnje izvješće o radu. Međutim, DK je u svom izvješću za 2012. izvijestio Sabor o problemima odvjetničkih troškova. Ministarstvo gospodarstva svejedno nije htjelo komentirati slučajeve izvlačenja novca.

Što bi se dogodilo kad bi se svi poduzetnici registrirani za uvoz i izvoz žalili na dokumentaciju? Da se više njih toga sjetilo, neke javne i državne ustanove mogle su dovesti na rub bankrota. U Hrvatskoj se polako stvara kritična masa žalitelja koji će legalno izvlačiti novac iz žalbenih postupaka dokle god razina (ne)znanja naručitelja, za koju je zaduženo Ministarstvo gospodarstva, bude to dopuštala. Za sada ih nije mnogo, no ako istu ideju zdušno prihvate i druge tvrtke sa svojim odvjetnicima, uskoro bismo mogli imati oštru konkurenciju ‘žalitelj protiv žalitelja’.