Sučeve zamjerke

Predstečajna nagodba najučinkovitiji je alat koji je država proizvela u krizi, smatra Zoran Košćec, predsjednik Uprave najveće hrvatske tekstilne tvrtke Varteks. Iz njegove perspektive to je sasvim razumljivo: od ukupno 595 milijuna kuna duga Varteksu je otpisano 220 milijuna kuna, vlasnička struktura ne mijenja se previše, a on i dalje ostaje na čelu tvrtke koja je pod njegovim vodstvom došla nadomak stečaja. Varteks, koji danas zapošljava gotovo dvije tisuće ljudi, u ‘novi’ život ulazi s kreditom od deset milijuna eura bez kojeg ne bi bilo smisla ništa nastavljati. Najvažnije je, odnosno najmanje jasno kad je riječ o dugoročnoj održivosti, to što Varteks nastavlja dalje s istim vodstvom i manje- više istim poslovnim modelom. Tvrdnju da je prva velika tvrtka koja se ‘spasila’ predstčajnom nagodbom stoga treba uzeti s rezervom. Pitanje je dokad.

Osnovne namjere zakonodavca bile su da se dužniku omogući pravodobno financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan, da se vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja tražbina od uvjeta koje bi ostvarili da su protiv dužnika pokrenuli stečajni postupak i da se tako sačuvaju neka radna mjesta. No jedno je teorija, a drugo praksa. Kraći rokovi, koje ističu zakonodavac i Varteksov predsjednik Uprave Košćec, neupitno su pozitivna promjena u odnosu na dosadašnje višegodišnje stečajne postupke. Pitanje je samo kolika se šteta pritom nanijela i koji će biti učinak. Naime, već je sada mnogo tvrtki koje su prošle predstčajnu nagodbu ponovno u blokadi.

Najpoznatiji je i najžešći protivnik projekta predstčajnih nagodb sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić koji je izazvao pravi potres poslavši već usklađenu Dalekovodovu predstčajnu nagodbu na ocjenu Ustavnog suda (koji se još nije očitovao o tome pa ostaje upitno što će se događati sa svim predstčajnim nagodbama).

Glavna je Kolakušićeva zamjerka to što u predstčajnim nagodbama (njegovi su najpoznatiji slučajevi Dalekovod i Industrogradnja) dužnik često postaje najveći vjerovnik preko povezanih društava, a stvarni vjerovnici ostaju bez potraživanja. Osim toga pita se zašto bi itko u Hrvatskoj platio svoj dug kad može pokrenuti postupak predstčajne nagodbe i otpisati većinu duga svojim vjerovnicima od 60 do 70 posto na neograničeni rok i još na poček od, primjerice, dvije godine. Kolakušić stoga smatra da bi Zakon o predstčajnim nagodbama bolje pristajao naziv ‘zakon o predstčajnom izvlaštenju vjerovnika i državnog proračuna na temelju ‘odluka’ samih dužnika ili Ministarstva financija u slučajevima kad je većinski vjerovnik’. Iako se od lipanjskih izmjena Zakona više ne može glasovati po tzv. dužničkim glasovima, to nije, smatraju stručnjaci, riješilo ništa bitno.

Na stručnim se skupovima kao nedostaci ističu različite stvari. Neki kažu da se pogoduje dužnicima, a drugi da se ide na ruku velikim vjerovnicima koji za svoj interes preglašavaju male vjerovnike.

• Nitko od kritičara do sada nije rekao koji je to model trebao.