Godina ženskog seksa

Stavi li se na stranu činjenica da pornografska industrija objektivizira žene, ona muškarce odgaja u loše ljubavnike. Točka. Iz mene ne progovara čudoredna ženska duša koja smatra da to legalno zarađivanje na ševi valja dokinuti, zabraniti Ustavom, već biće koje se istinski veseli trendu ženske pornografije. Ta sintagma budi nadu u to da će muškarci, natjera li ih se da pogledaju uradak pod egidom ‘female pornography’, konačno shvatiti kako je ono što žene žele i osjećaju miljama daleko od gologuzog hopsanja u muškoj režiji.

Naime, u posljednje vrijeme (ponajviše na američkom tržištu) niče sve veći broj naslova iz rubrike ‘pornografija po mjeri žena’. S jedne strane, zahvaljujući internetu, porniči su postali lako dostupni (zamislite samo koliko je hrabrosti morala imati žena da s XX police u videoteći skine i posudi hard-core filmić), u njima se uživa doslovce iz kauča (ili kreveta), pa se tako i povećao broj žena koje redovito uživaju u žanru. Kako je prije nekoliko mjeseci zabilježio Daily Mail, liberalne dame na pornografiju gledaju kao na alat za istraživanje vlastite seksualnosti, pa ih tako više od polovice barem jednom mjesečno pogleda neki porno film. Velika većina (njih 72 posto) preferira tzv. soft porn, a potražnja za filmićima koji se promoviraju kao ‘porno za žene’ vrtoglavo raste.

S druge strane, nije nelogično zaključiti kako je taj trend rezultat spoznaje da je nakon toliko godina uvjerenja postalo zaista besmisleno zahtijevati od porno-lidera da u svoje radove unesu dah života, mrvu stvarnosti. Umjesto da svojim partnerima koji redovno onaniraju na filmove giganata poput Vivida i njemu sličnih objašnjavaju kako je toliko toga u pornu lažno (te žene nisu stvarne! one zaista ne uživaju! tako nećeš natjerati partnericu da svrši!), žene su odlučile stvar uzeti u svoje ruke i pokazati kako izgleda eksplicitna snimka seksa po njihovom guštu i potrebama.

Drugim riječima, iza procvata ženske pornografije stoji logika: ako ih ne možeš promijeniti, pridruži im se. Ti soft uraci uglavnom lišeni su besmislenih dijaloga (‘The smell of frying bacon makes me sooo horny!’, ‘Mmmh, fuck, yeah’), likovi su tiši, senzualniji, i u svakom smislu prirodniji, a spolni je čin autentičan i, ako baš hoćete, edukativan. Okej, muškarci su izdržljivi točno onoliko koliko je to predviđeno u scenariju, ali drugi su elementi mnogo uvjerljiviji i ništa manje uzbudljivi.

Žene, recimo, ne vrište k’da ih netko kolje onoga časa kad muškarac u vaginu uvali svoje čarobno spolovilo. Začudno, i oko orgazma se valja potruditi, pa ćete tako, umjesto ritmičnog štemanja u nevjerojatnim pozama, moći pogledati i kako to funkcionira kad se ide polako, smisleno, koncentrirano i, zamislite, bude uspješno. Na žensku pornografiju ne treba gledati kao na pročišćenu, steriliziranu verziju hard-core, muškog porno, nego kao na zaista nešto s čime se mogu poistovjetiti posve obični parovi koje je stvoritelj nagradio prosječno dugim penisima ili nesavršenim oblinama.

Ove je filmice uistinu moguće kopirati u stvarnom životu i očekivati slatki svršetak ljubavne igre, što se ne može reći i za ‘klasične’, mainstream uratke. Služe li vam takvi porniči za edukaciju, a ne samo za erekciju, radije prebacite program.