-
Sjećate li se nekog velikog javnog gafa, tišine koja mučno traje i traje? – Kako da ne, još mi odzvanja muk iz Dubrovnika, sada već prije dosta godina, kada sam zaboravila tekst. Vodila sam neku priredbu koju je pripremala Redakcija za gospodarstvo, ali najave je pisao netko tko ne zna zakonitosti televizije jer rečenice nisu funkcionirale u govornom izričaju, bile su predugačke, s previše umetnutih rečenica. Istina, ja sam to donekle prilagodila sebi i mislila da neće biti problema, da majstorica to sve može svladati iz glave. Ali, iz glave ništa nije izlazilo. Kratko je trajalo, ali osjećaj je bio grozan. Kao na filmu, sve se usporilo, u glavi su mi se sinapse pomahnitalo pokušavale spojiti, a ja vidim ljude oko sebe, svoj strah i očaj. Srećom, odjednom sam se dosjetila kako dalje. Od tada uvijek svoj tekst imam u ruci, makar ga znala napamet. Zlu ne trebalo. Te televizijske sekunde strašno su dugačke.
-
Tijekom cijele karijere uspješno zaobilazite skandale. Najskandaloznije ispadaju vaše rijetke ljubavi i razvod. Kako to uspijevate, tim više što radite na HTV-u? – U nedostatku nečeg sočnjeg, ‘pumpa’ se čak i nešto obično kao što je moj život, brak, razvod, prekid veze. No, naviknula sam se, a kako vrijeme ide, toga će biti sve manje. Nas u Zabavnom programu nitko ne doživljava tako ozbiljnima da uz nas vežu neke dubioze. Nas se zato ‘troši’ u dijelu žutog novinarstva. Mene će stoga o poslu pitati jedno pitanje, a ostalo ćemo posvetiti tome kako je živjeti bez muškarca. Tako postanem neka vrsta guru za self-help, iako ne mislim da imam neku mudrost za podijeliti o tom tragikomičnom životu. Moja je najveća prednost što nikada nisam bila ničiji igrač, nisam na HTV došla jer sam nadnaravno lijepa ili jer se netko ‘palio’ na mene, nemam rođačke ili neke druge ‘žnore’. U kraćim fazama to je imalo nedostatke, ali nisam sumnjala da je to moja dugoročna prednost, i to mi je, vjerujem, osiguralo ‘trajanje’.
-
Izgledom i duhom Vi ste najbolja reklama za okruglih 50 godina. Kako zapravo doživljavate tu činjenicu i u čemu je tajna vaše mladolikosti? – Godine mi nisu nikakva drama, ponajviše stoga jer sam zdravstveno i egzistencijalno zbrinuta i stabilna. Ipak, mogu shvatiti da su drama onima koji u ovoj dobi ostanu bez posla. Svjesna sam da mi je grah dobro pao, jer dok stotine tisuća ljudi tumara bez posla, ja radim posao koji volim i od kojeg mogu pristojno živjeti. A ta činjenica važna je i za izgled, bez obzira što se još dodatno prepuštamo nekim korekcijama bora s filerima. U tom smislu realizirana sam, a ako me zdravlje posluži, preda mnom je lijep život. Istina, s 50. rođendanom postala sam svjesnija da sam u ‘limited edition’ kategoriji, više ne na polovici života, već dobro u drugoj, pogotovo što očekivano trajanje života u mojoj obitelji nije visoka dob. Mama je najdugovječnija, sa 76. godina, pa je šopamo svime zdravim samo da nam što dulje potraje. Naravno da oko dobi imam i neke dvojbe, ali kada sam sretna, punim plućima sam sretna i uživam.
Moja je najveća prednost što nikada nisam bila ničiji igrač
Kako izgleda Vaša svakodnevica? – Svakodnevica mi je jurnjava između posla, doma, roditeljstva, prijateljstava, ali vjerujem da bih bez jurnjave uginula. Naglo zaustavljanje vjerojatno bi me srušilo u krevet, tako da sam zapravo ovisnik o adrenalini. I koliko god to izaziva stres i vuče za sobom negativne posljedice, to me ipak više puni i održava vitalnom, mladolikijom ili nabrijanjom. To je ritam koji volim i u kojem najbolje funkcioniram.
Kako se opuštate? – Uz času crnog vina navečer, te razmišljanjima o tome kako ću uskoro početi vježbati, za stvarno. A budući da sa sinom činim jednoroditeljsku obitelj, život mi se godinama svodio na posao i kuću, što nije bilo teško ili loše, ali opet sam otkrila užitak izlaska u kino ili kazalište sa sestrom ili prijateljima, druženje na piću. Lovro je danas 14-godišnjak i više ne moram biti stalno nad njim. Zahvaljujući njegovom odrastanju (ne sazrijevanju, jer on je ipak muškarac), otkrila sam novu razinu slobode.
Počinje li biti problem to što ste televizijsko lice, dakle mama koju, za razliku od drugih, svi vide? – Ne pretjerano. Jasno, i ja se trenutno suočavam s činjenicom da tinejdžeri žele prodati sliku da su stvoren sam po sebi, a da su roditelji uteg u njihovu životu, ali Lovro je oduvijek živio uz mamu koju preko ekrana i drugi ‘poznaju’. Ipak, više ne voli kada ga spominjem u intervjuima. Nedavno mi je zamjerio što sam postrojila njegovu ekipu pred školom jer sam željela vidjeti s kime s druži. Rekao mi je ‘E baš si to morala napraviti’, ali, fakat, baš sam morala. Srećom, Lovro i ja još uvijek razgovaramo, dosta smo bliški, povjerljivi. On zna da sam uvijek tu za njega, premda danas češće misli da sam preintenzivno tu. Ali, Bože moj.
