Meteorit na rukama mogu nositi oni koji su za uru s potpisom spremni izdvojiti milijun američkih dolara. Vrhunski satovi svoju cijenu više ne formiraju samo na temelju iznimne kvalitete, vrhunskog dizajna i pametnih mogućnosti, nego mnogo toga ovisi i o pomicanju granica te faktoru iznenađenja.
Prije tri godine na zagrebački je Pleso, direktno iz Pariza, pod posebnim mjerama osiguranja, stigla posebna pošiljka. Za razliku od pošiljke koju je nedavno na Plesu pokupio gigantski Antonov, u onoj je pošiljci sve stalo u kutijicu – riječ je bila o tek dvadeset satova. Doduše, glasovite draguljarske kuće Cartier. Spomenuto je satovlje, ukupne vrijednosti veće od milijun eura, odmah pospremljeno u sigurne ralje bankarskoga sefa, odakle je preseljeno u tada mondeni i obećavajući centar Cascade (treba li reći da je u međuvremenu propao), na prvu cro-inaciju svjetske Cartierove promocije. Pritom je zvijezda večeri trebala biti 250 tisuća eura vrijedna ženska ura Captive, s pripadajućom narukvicom od briljanata, ali premijera je otkazana u zadnji čas. Suvremeni zapisi kažu da je kupac već sve izbrojio, ali od posla ništa. Zato je bio predstavljen 380 tisuća eura vrijedan muški sat Tortue, ali za njega kupaca u Hrvata – bilo nije. Premda su tada i Ivo Sander i Nadan Vidošević bili slobodni ko ptice. Spomenimo tek utješnu nagradu za bolje stojeće Hrvatice, koje su se mogle počasti ‘skromnom’ inacijom spomenutoga Captivea, narukvicom od briljanata, uz pišljivu cijenu od tek 30 tisuća eura. Ta draguljarsko-urarska kuća još od 1888. godine proizvodi ženske ručne satove s dijamantnom narukvicom, a manufakturu je daleke 1847. godine preuzeo Godine Louis-François Cartier u pariškoj Rue Montorgueil. Već desetljeće kasnije pohodila ju je vladajuća kasta. U međuvremenu, kronike o luksuzu proširile su se na brojne svjetske bogataše, neovisno o provenijenciji i načinu stjecanja bogatstva.
