Piše Ratko Peter

Posljednjih se godina u Hrvatskoj, zapravo globalno, sve više govori o obnovljivim izvorima energije. Tako je OIE postala nezaobilaznom kraticom koju ne upotrebljavaju samo energetičari i lobisti raznih proizvođača sustava za izgradnju hidroelektrana, vjetroelektrana, solarnih panela, dizalica topline, zatim zeleni aktivisti nego i sve brojniji, ali i sve osvješteniji obični građani. Bez obzira na opće stanje u Hrvatskoj, na njezinu popriličnu zapuštenost, sve je više onih koji smatraju kako bismo se svi skupa kudikamo više trebali posvetiti crpljenju energenata iz obnovljivih izvora energije kojih Hrvatska ima. No kao i u mnogim drugim segmentima, priča je poznata, potencijala ima, ali… Kakva je stoga budućnost prosječnoga hrvatskog potrošača kada je riječ o uporabi energije iz obnovljivih izvora, na kakve poticaje mogu računati obični građani, odnosno kućanstva, a na kakva industrijski potrošači u tranziciji, a na kraju i primjeni obnovljivih izvora energije?

Opskrbljivači registrirani u Hrvatskoj imaju zakonsku obvezu da na obračunima koje dostavljaju svojim kupcima istaknu udjele električne energije iz pojedinih vrsta elektrana – kaže Davor Škrlec, profesor na Fakultetu elektronike i računarstva, energetski stručnjak i bivši pomoćnik Mirele Holy, bivše ministrice zaštite okoliša.

Obično se postotno prikazuje udio iz termoelektrana, hidroelektrana, nuklearne energije i obnovljivih izvora. Kupci tako mogu odabrati one opskrbljivače koji u svome prodajnom portfelju imaju veći udio električne energije iz obnovljivih izvora energije ili napredniji opskrbljivači svojim kupcima nude različite ‘tarifne modele’ koji mogu imati veći ili manji udio iz obnovljivih izvora energije. Ta je praksa uobičajena u zemljama članicama Europske unije i dio je regulative EU iz područja unutrašnjeg tržišta energijom. Naravno, može se postaviti pitanje kako opskrbljivač dokazuje podrijetlo električne energije koju prodaje.

Donedavno su se za to upotrebljavali razni sustavi certificiranja, poput sustava RECS raširenog u EU, međutim od 2009. članice EU obvezne su uspostaviti sustave jamstva podrijetla koji su unificiran način certificiranja u svim članicama EU. Jamstvima podrijetla može se trgovati unutar EU i taj sustav zapravo potiče tržišnu održivost obnovljivih izvora energije koji više nisu u nekom od sustava poticaja, dodaje Škrlec.

Međunarodna agencija za energiju (International Energy Agency) prognozirala je kako će do 2016. više električne energije nastajati iz obnovljivih izvora energije – vjetra, sunca, vode i drugih oblika – nego iz prirodnog plina. Ta bi energija trebala dvostruko nadmašiti onu dobivenu iz nuklearki. Zemlje Europske unije do sljedeće bi godine trebale postati jedinstvenim tržištem električne energije te za 20 posto smanjiti emisiju stakleničkih plinova, a do 2020. od 80 do čak 95 posto. Obnovljivi izvori energije, vjetar i sunce, već se iskorištavaju u mnogim energetskim mrežama, pa cijeli lanac vjetroelektrana u EU već daje gotovo dva posto električne energije europskom sjeveru i jugu. Brojne vjetroelektrane sve više niču u dalmatinskom zaleđu i dijelovima Hrvatske u kojima vjetra ima uvijek u izobilju. No za razliku od vjetroelektrana, solarno elektrane zahtijevaju veće površine i najčešće se instaliraju na mjestima koja su nepovoljna za bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju, na kakva krševita i neplodna područja ili kamenjare.

Hrvatska je postala dijelom Europskog sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (EU ETS), jednim od glavnih Unijinih mehanizama u borbi protiv klimatskih promjena.

Sve razumne zemlje rade na osmišljavanju i dobro vođenoj tranziciji iz fosilnog u postfossilno društvo, pri čemu, dakako, razvijaju svoje gospodarstvo – kaže Vjeran Pišić, ekoaktivist i predsjednik udruge Eko-Kvarner. Švedski je parlament, primjerice, odlučio ne hoće li, nego kada će se i kako riješiti fosilnoga goriva, tako da do 2020. dobivaju 50 posto energije iz biomase geotermalnih izvora energije. Obama govori čak i o 80 posto, a Danci o 100 posto. U Švedskoj je to obvezujuća parlamentarna odluka za sve sljedeće vlade.

Trend je da se od velikih centraliziranih izvora energije ide na one male, gdje građani proizvode i prodaju električnu energiju, dakle, proizvodnja na mjestu potrošnje. Mi pak idemo posve suprotno, forsiramo velike sustave poput Ploča ili Plomina, a nema ni naznaka tranzicije iz fosilnog u postfossilno društvo. Čak i kada instaliramo vjetroelektrane, činimo to tako da uvozimo svu opremu, od lopatica do betonskih stupaca. Bez obzira na to što bi mnogo toga mogla raditi naša brodogradilišta, zaposlili smo stranu industriju i za ‘kikiriki’ prodajemo samo naš vjetar. Čak i vlasnici tih vjetroelektrana su stranci koji pobiru vrhnje, umjesto da u to ulažu naši građani organizirani u zadruge. Kod nas su očito prejaki lobiji, od onog nuklearnog, preko lobija ugljena, nafte, plina, pa čak i onog vjetroelektrana. Zanimljivo je kako nema lobija za solarizaciju. Sljedeće ćemo godine imati samo deset megavata fotonaponskih panela, što Njemačka napravi u jednome danu. Solarizacija Dalmacije test je inteligencije bilo koje vlade.

Plan B je da Hrvatska napravi i razvije energetske zadruge, tu čak i ‘dinosaurus’ HEP pokazuje neki blagi interes. No građani se trebaju organizirati, ima nekih zadruga na Krku, Kaštelima, Hvaru, uskoro i u Vukovaru. Tada bi građani mogli nabaviti opremu, prodavati struju te plasirati svoje viškove.

Kad je riječ o emisijama stakleničkih plinova i klimatskim promjenama, neosporno je da će se to dogoditi – od Skandinavije do Jadrana. Jednom će se nametnuti više cijene CO2, penalizirat će nas ako ne smanjimo emisiju, ali ćemo osjetiti i velike klimatske promjene. Plomin se izvlači time da ima najsuvremeniju tehnologiju za rješavanje viška CO2, no u to su oni uvjereni – zaključuje Pišić.

Prema mnogim analizama, ugljen bi trebao ostati energet siromašnih, plin onih racionalnih, a obnovljivi izvori energije odabir onih koji razmišljaju futuristički. Sve su analize pokazale da će većina tehnologija za proizvodnju električne energije postati tržišno održiva do 2020. i da se iznosi poticaja prema tome trebaju dotad smanjivati. Ipak, još će postojati određeni način subvencioniranja obnovljivih izvora, no to će biti izravno u udjelu investicijskih troškova. Njemačka već ima takav sustav uz standardne poticaje te subvencionira građanima dio investicije za kupnju akumulatorskih baterija kod izgradnje fotonaponskog sustava za vlastite potrebe. Takav način subvencioniranja nije nikakva novost jer se već desetljećima na isti način subvencioniraju izvori koji se koriste fosilnim gorivima.

Činjenica je da se 80 posto sredstava koje obveznici EU ETS-a uplate, a to su industrijski pogoni koji imaju godišnje emisije CO2 veće od iznosa koji je kod nas usklađen i određen uredbom, vraća natrag u Hrvatsku. Od tog iznosa svaka država obvezna je minimalno 50 posto uplaćivati u fond za razvoj čistih tehnologija, poput obnovljivih izvora energije. Upravo iz tih sredstava mogu se dodjeljivati subvencije građanima ili javnim ustanovama za investicijske troškove izgradnje fotonaponskih sustava.

Danas je obvezatna izrada studije utjecaj na okoliš za gradnju industrijskih pogona, prometnica i drugih gospodarskih objekata.

Konzultantske poslove povezane sa zaštitom okoliša obavljaju tvrtke koje izrađuju strateške dokumente o utjecaju na razvoj energetike, uključujući planove i programe zaštite okoliša i smanjenja industrijskog onečišćenja. Bave se npr. industrijskim pogonima, vjetroelektranama, hidroelektranama, dalekovodima, plinovodima, odlagalištima otpada za županije i gradove – kaže Dalibor Hatić, predsjednik Uprave Oikona d.o.o.

A kako se suvremeni potrošači Unije, pa tako i Hrvatske, može snaći u odabiru pravog energenta, u onoj optimalnoj potrošnji? Škrlec kaže kako je tajna u iskorištavanju sustava naprednog mjerenja, tzv. smart meteringa, koji svim kupcima treba omogućiti da plate točno onoliko koliko su potrošili – električne energije, toplinske energije, plina, vode. Nažalost, kod nas se još dovoljno ne razumije koncept naprednog mjerenja, pa postoji realna opasnost da ćemo umjesto jednog ‘pametnog brojila’ koje prikuplja i obrađuje sve vrste potrošnje u stanu/kući opet imati njih nekoliko. Kupce se takvim sustavom može zainteresirati i motivirati da prate svoju potrošnju i utječu na njezino smanjenje. Često se može pročitati u medijima kako nam je tu obvezu nametnuo EU, međutim, nije riječ ni o kakvom nametanju, nego o dogovoru na razini svih članica EU da se to provede kako bi se smanjio uvoz fosilnih goriva. Dogovor je realiziran u sklopu Direktive za energetsku učinkovitost koja je prihvaćena u listopadu 2012. i njezinom provedbom očekuje se otvaranje mnogo radnih mjesta u EU.

Postoji jedan certifikat koji se ne spominje često, a također je propisan još jednom direktivom – ‘Energy Performance of Building Directive’ (EPBD). Sustavi automatizacije, nadzora i upravljanja energetskim sustavima zgrade mogu znatno pridonijeti smanjenju potrošnje svih oblika energije, a standardom EN15232:2007 definirane su četiri klase efikasnosti s obzirom na korišteni stupanj automatizacije. U tom području ima mnogo poslovnih prilika za naše poduzetnike, zaključuje Škrlec.