Zaštitnik stečevina kapitalizma i bogatih, poznat po svojim ‘naj’ listama bogatih i moćnih, Forbes će uskoro u prodaju. Vijest je objavljena i zaposlenicima, a tko će biti sretni dobitnik novina koje su u obiteljskom vlasništvu Forbesovih već 96 godina, još se ne zna, iako se spominje Times. Vjerojatnije je pak da će neki ruski oligarh ili kineski milijarder preuzeti taj izlog američkog uspjeha i bogatstva.
Premda se više ne zna nego zna, šef kompanije Mike Perlis u internom dopisu osoblju objasnio je kako za interesiranih ima, zbog čega su sada pred teškom odlukom. Tko su ti zainteresirani zasad je misterij, ali se spominje Time, Inc (podružnica Time Warnera), dok je zadnji poznati udvarac bio još 2004. Conde Nast, izdavač modnih sadržaja, kada je nudio i sada istaknutih 400 milijuna dolara. Da obiteljska tradicija duga gotovo sto godina ne znači puno suočena s ozbiljnim problemima i dobrom ponudom – pokazuje titranje pred interesom potencijalnih kupaca s kojima će im pomoći Deutsche Bank zadužen za proces prodaje. Traženi iznos, procjenjuju mediji, vjerojatno je veći oko osam puta od njihove zarade, iako točne podatke o svojim financijama Forbes Media ne objavljuje.
Marketinški prihodi Forbesa iznosili su 275 milijuna dolara prošle godine, što je konstantan pad još od 2009., ali je zato broj jedinstvenih posjetitelja njihove internetske stranice zabilježio znatan rast s 12 na 26 milijuna mjesečno od 2010. naovamo. Ukupni prihodi od oglašavanja u prvih devet mjeseci ove godine pali su 7,5 posto, ali je Perlis napisao kako očekuje najbolju godinu u proteklih šest s rastom prihoda od digitalnog izdanja za 25 posto te povećanja prihoda iz licenciranja i organiziranja konferencija. Ti podaci prilično vjerno odražavaju trendove u medijskoj industriji koja se sve više pokušava preorijentirati s klasičnih prihoda od oglašavanja na širu košaricu proizvoda i s tiskanih na digitalna izdanja.
Financial Times jedan je od posljednjih velikih tiskanih brendova koji su odlučili naglasak staviti na svoje internetsko izdanje, prateći trend fokusiranja na internet i digitalno, no problem je što internet još ne nudi jasnu, stabilnu i zajamčenu zaradu, ali ni prokušani isplativi model naplate sadržaja. Kao još jedan pokazatelj vrijednosti Forbesa može poslužiti i 240 milijuna dolara plaćenih 2006. za 45 posto udjela u kompaniji koji su uzeli Elevation Partners, ‘private equity’ ulagač, premda je riječ o cijeni postignutoj prije dobrih sedam godina.
Konkurentske Bloomberg, koji je prvi i objavio vijest, svotu od najmanje 400 milijuna smatra nerealnom i procjenjuje vrijednost još primarno tiskanog brenda na jedva polovicu toga. Forbes je zato u posljednje vrijeme pojačao digitalnu međunarodnu prisutnost širenjem sadržaja za Aziju, Južnu Ameriku i Europu, što je na kraju rezultiralo pomicanjem vage marketinških prihoda u korist digitalnog (55 posto sada dolazi otuda). S obzirom na očekivanu ekspanziju potrošnje u digitalnom svijetu s 2,3 milijarde dolara na 5,9 do 2017., jasno je zašto neki ipak vjeruju u budućnost medijskih projekata. Ne i Steve Forbes koji je obiteljsko bogatstvo usmjerio na dvije neuspjele kampanje za republikanskoga predsjedničkog kandidata (1996. i 2000.).
No ima i onih koji nemaju previše lijepih riječi za napore poduzete u Forbesu, kao ni za njihovu budućnost, poput Michaela Wolffa. On je u britanskom Guardianu napisao kolunumu u kojoj Forbes naziva iluzijom čija uspješnost pada još od prsnuća ‘dotcom’ mjehurića. Prema njemu, za razliku od drugih medija u sličnoj situaciji koji su od preokretanja trendova dugo nijekali stvarnost, obitelj Forbes se uspješno i počela rasprodavati ekstravagantno bogatstvo koje je nakupio Malcolm Forbes (na čiji rođendan, inače, zaposlenici imaju slobodan dan), otac Stevea Forbesa. Wolff smatra kako je Jim Spanfeller doveden kako bi preokrenuo stvari, stvorio tu iluziju temeljenu na internetskom prometu, ali i kroničnom manjku stvarnih prihoda. Ništa bolje mišljenje nema ni o trenutačnom šefu Perlisu pod čijom je palicom Forbes, kako kaže, počeo raditi bilo što da opstane, postavši ‘otvoreni buvljak za prodaju svog prostora pozerima lažnog sadržaja’, u maniri Huffington Posta, izgrađivši fond ‘besplatnih suradnika, dosadnih tipova, polupismenih i zagriženih sampromotori’. Njegov žestoki osvrt bio je potaknut tekstom kolegice Christine Haughney iz New York Timesa čiji je tekst o Perlisu prilično naklonjen njegovu dosadašnjem radu, uz ogradu izrečenu ustima nekih sugovornika kako radi ono što se mora raditi, rasipa brend te da Forbes više ne funkcioniira na tržištu poslovnih vijesti.
