ne nagrade kao i orden francuske države utočište je pružio i Vladimir Putin, ruski predsjednik, koji mu je u siječnju 2013. godine dao rusko državljanstvo. Depardieu je prihvatio, a zašto i ne bi kad je u Rusiji porez samo 13 posto? Primajući rusku putovnicu iz Putinovih ruku, Depardieu je pokazao iznimno kozmopolitski senzibilitet. Izjavio je: ‘Volim Rusiju; narod, povijest, pisce, vašu kulturu i inteligenciju.’ Nema te PR agencije i marketinške kampanje koja bi na svjetskoj razini imala bolji promidžbeni učinak za bivšu komunističku, netolerantu Rusiju od reklame koju joj je napravio Depardieu.
Još su se neke države namjeravale okoristiti makar samo Depardieuvom zvjezdanim prašinom, među njima i Crna Gora, koja ga je angažirala kao veleposlanika za kulturu te mu ponudila i državljanstvo. Belgijci nisu tako žurno djelovali, tek su u kolovozu ove godine Depardieua proglasili počasnim gradaninom. Ipak toliko je bilo zainteresiranih da ga udomi da su jedne francuske novine objavile da slavni ‘bivši’ Francuz ima čak sedam putovnica. Teško da Depardieu nešto zna o ruskoj književnosti, povijesti i znanosti, kao i o crnogorskoj kulturi, a i školu je napustio kad mu je bilo samo 12 godina, ali posve je jasno da se savršeno razumije u poduzetništvo i vrijednost novca.
Iako je francusko Ustavno vijeće proglasilo neustavnim porez od 75 posto, Depardieu nije promijenio mišljenje, ali jest priču; izjavio je da nije pobijegao od visokog poreza nego od ‘zločestih’ medija. Na kraju je dodao da nikad nije napustio Francusku, ali kao slobodan čovjek odbija biti zarobljen unutar granica, a bilo gdje u Europi osjeća se kao kod kuće.
Ima još bogatih Francuza, ‘novokozmopolita,’ koji su naljutili naciju ‘slobode, jednakosti i bratstva’ bijegom u porezne oaze, kojih je u Europi više nego što se misli. Najviše milijardera u odnosu na deset tisuća stanovnika ima u Monaku, Lihtenštajnu, Luksemburgu, Švicarskoj te u azijskom Hong Kongu, a sve zahvaljujući utaji poreza. Niži porezi nego u Belgiji i Švicarskoj su u Monaku, Andori, San Marinu, Lihtenštajnu, Luksemburgu, poreznom raju za vlasnike patenata, Gibraltaru. Izvan Europe porezni raj je u Hong Kongu, Singapuru, na Barbadosu, Djevičanskim Otocima, Kajmanskim Otocima, Cookovim Otocima, Nizozemskim Antilama…. Ipak Belgiju je za novu domovinu, osim Depardieua, odabrao i Bernard Arnault, vlasnik LVMH-a, posjednik više od 60 najvećih svjetskih brendova, jedan od najbogatijih Francuza i svjetskih poduzetnika, kao i Marco Simoncini, vlasnik telekomunikacijske kompanije, te poduzetnik Paul-Loup Sulitzer.
Bogati Francuzi vole i Švicarsku, gdje se skrasio i svoje bogatstvo od grabežljive države zbrinuo Lindsay Owen-Jones, počasni predsjednik L’Oréala, pa Sébastien Loeb, svjetski relijaški prvak, a to je prije nekoliko godina učinio i glazbenik Johnny Hallyday. Otići što dalje od Francuske, primjerice u Aziju, odlučio je Philippe Varin, menadžer Peugeota. No Francuze je, osim bogatih prebjega, neugodno iznenadilo i višemjesečno čekanje priznanja Jérômea Cahuzaca, ministra za proračun, zaduženoga za borbu protiv utaje poreza, da i on vlastiti novac drži u inozemnoj banci pa se pitaju kome uopće vjerovati.
Nisu samo Francuzi ljutiti na svoje bogataše kojima je novac važniji od domoljublja. Španjolski zastupnik u parlamentu poručio je sunarodnjaku Fernandu Alonsu, vozaču Formule 1, da nisu domoljubi oni koji se skrivaju iza zastava Monaka, Švicarske i ‘nekih Emirata’. Te da tko ne želi plaćati porez u Španjolskoj treba promijeniti državu. I atletičar Usain Bolt, Jamajčanin, olimpijski pobjednik i najbrži čovjek na svijetu, odabrao je Monako, a odbio je nastupiti na natjecanju Dijamantne lige u Londonu samo zbog toga što Velika Britanija uzima 50 posto poreza od zarade inozemnih sportaša.
