Vlada paraporezom natjerala tvrtke da financiraju HAC i HC

Za prijevoz posebnog tereta mora se svaki dan doći u HAC i HC te ondje zatražiti i platiti suglasnost i dozvolu. Koncesionar autoceste Zagreb – Macelj pak besplatno izdaje jednu dozvolu – e-poštom ali mi se prije neki dan direktor tvrtke koja je prije nekoliko mjeseci prevozila teški teret (auto)cestama. Morali su tražiti suglasnost tvrtke Egis Road Operations Croatia, koncesionara autoceste Zagreb – Macelj, Hrvatskih autocesta te dozvolu Hrvatskih cesta. Suglasnost i dozvolu trebali su za 20-ak dana, koliko su prevozili posebni teret.

Kad je moj sugovornik nazvao HAC i HC, objasnili su mu postupak, od kojeg je ‘ispalo na živce’. Treba napomenuti da je prijevoz svaki dan počinjao u devet ujutro, da je sjedište tvrtke moga sugovornika jedan sat od Zagreba i da je svaki dan morao najprije otići u HAC po suglasnost za taj dan koju je morao platiti 95 kuna plus PDV, a zatim doslovno juriti Zagrebom da bi dobio HC-ovu dozvolu koju je morao platiti, također svaki dan, 245 kuna plus PDV te 70 kuna biljega.

Zatim jurim natrag u tvrtku i, dok se vozim, telefoniram referentu da me čeka na dogovorenome mjestu da preuzme papire’, ogorčeno kaže. Njegovu ogorčenju nije bilo kraja kad je nazvao koncesionara autoceste Zagreb – Macelj. Upitao ih je koliko stoji suglasnost za prijevoz specijalnog tereta, a umilni (tako kaže) glasić odgovorio mu je: ‘Ništa!’ Na to će poduzetnik: ‘Kako ništa?’, vjerujući da je mlada službenica neiskusna i da ga nije razumjela. ‘Gospodine, kod nas se suglasnost ne plaća, izdajemo je besplatno jer vi prijevozom po našoj autocesti plaćate cestarinu.’

Poduzetnik je bio iznenađen, ali kad se malo sabrao, osjetivši da je riječ o ljubaznoj osobi koja bi mu mogla izazivati ususret, upitao ju je bi li mogao dobiti nekoliko dozvola unaprijed jer mu vrijeme curi zbog obveza u HAC-u i HC-u. ‘Ne, gospodine, uopće ne morate dolaziti k nama. Pošaljite zahtjev e-poštom i dobit ćete samo jednu dozvolu za cijelo razdoblje prijevoza tereta’, odgovorio mu je umilni glasić. Nije mogao vjerovati. Pitao sam ih i ja i odgovorili su mi upravo tako. A ni u Bina-Istri ne naplaćuju.

‘Ne možete shvatiti što je to za nas značilo. Cijelo sam se vrijeme bojao kako ću to organizirati, a kad ono, bar su me u AZM-u obradovali’, pripovijeda poduzetnik.

Nažalost, ta su pravila igre na koje se pozivaju u HAC-u i HC-u postavljena još za ministra Božidara Kalmete. Ipak, Zakon o cestama dvaput se mijenjao ove godine (NN 22/13 i 54/13), ali nije bilo sluha da se i to riješi. Poduzetnici koji se bave posebnim teretom, govori mi sugovornik, već se godinama bore za promjenu odredaba tog zakona i Pravilnika o izvanrednom prijevozu. Očekivali su to od Kukuriku koalicije, no moj sugovornik kaže mi da mu je visokopozicionirani dužnosnik iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture rekao da to zaboravi.

Naravno da je tako, jer ipak je riječ o velikoj lovi i država se neće odreći usprkos tome što bi olakšala poduzetnicima. Nije ovdje toliko u pitanju novac iako je naš poduzetnik za 20-ak dana potrošio čak 10 tisuća kuna. U pitanju je glupo pravilo da poduzetnik za svaki dan mora ići po novu suglasnost i dozvolu. Doduše, u HAC-u kažu da se može izdati mjesečna dozvola ako postoji ‘zakonski osnovan razlog’, no što ako nam ne treba dozvola za toliko razdoblje?

U Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture za prvu polovinu 2014. pripremaju novi pravilnik. Ministar Hajdaš Dončić mora shvatiti da uludo gubljenje vremena na te papirice u doba elektroničke pošte uistinu frustrira, pa apeliramo da se ta pravila što prije izmijene.