Nerealni optimizam

Jasmina Očko, konzultantica za kontroling iz tvrtke Kogonsko, ističe: “Najveći rizik na hrvatskom tržištu jest onaj od nelikvidnosti, noćna mora najviše menadžera. Ima efikasnih instrumenata za upravljanje nelikvidnošću, ali to je lakše reći nego provesti u djelo.”

Aljoša Babić, risk management practice leader grupe SAS Adriatic Region, dodaje: “Osim banaka, i osiguravajuća društva imaju potpunu potporu naših rješenja za svladavanje teškoća koje nose smjernice Solvency II u smislu obračuna iznosa kapitala za pokriće gubitaka.”

Konzultant Dragan Munjiza objašnjava kada treba angažirati stručnjake za naplatu: “Neliktivnost i nesolventnost najveća su prijetnja opstanku tvrtke. Imate li veće prihode nego troškove, što znači profit barem ‘na papiru’, sve to može biti poništeno zbog nedovoljno dobrog tijeka novca. Kada izdate račun, potrebno je državi platiti 25 posto PDV-a bez obzira jeste li račun naplatili ili ne. Na papiru ste u plusu, a de facto ste napravili troškove vezane uz poslovanje (plaće, režije, sirovina, dobavljači usluga) plus PDV za državu. Znači da ste napravili znatan minus dok kupac ne plati račun. Debalans između dana valute i stvarnoga dana naplate može pokušati nadoknaditi pozajmicama ili kreditima, koji stoje od pet do 10 posto kamata na godinu i mogu ‘pojesti’ cijelu profitnu maržu. Ako kupac nikada ne plati, imate veliki problem: trošak poslovanja, trošak PDV-a, trošak financiranja, trošak odvjetnika.”

Munjiza također napominje: “Blaži oblik nelikvidnosti nastaje ako loše predvidite prihode, a zbog fiksnih troškova poslovanja odete u gubitak ili nelikvidnost.” Mr. sc. Očko dodaje da su tvrtke često nerealno optimistične i podcjenjuju rizike, kako interne tako i eksterne, objašnjavajući ulogu konzultanata u upravljanju rizikom: “Konzultanti u najvećoj mjeri pomažu u podizanju objektivnosti. Dobar konzultant treba donijeti kvalitetne metode i praktičnu implementaciju rješenja za detektiranje rizika i njihovo eliminiranje ili ublažavanje. Zadatak konzultanta je da razvije kulturu odnosa prema rizicima.” Očko naglašava da je njen posao zaštititi tvrtku od rizika nelikvidnosti prije nego što do nje dođe.

Menadžer tvrtke ima nekoliko opcija: “Prihvati li rizik, potrebno ga je stalno nadzirati. Želi li ga izbjeći, potrebno ga je eliminirati, a ako ga želi smanjiti, potrebno je uspostaviti mehanizme smanjenja, ali može ga i podijeliti, što znači udružiti se s nekim, primjerice reosiguranjem.”

Aljoša Babić ističe: “Ako tvrtka nema rizik menadžment, može ga angažirati. SAS Adriatic Region, primjerice, nudi cjelokupna rješenja za financijske institucije i velike tvrtke. U sklopu SAS-ovih rješenja, najzastupljeniji, a ujedno, kako kažu, i najvažniji tipovi rizika, kao što su kreditni, tržišni, operativni i rizik likvidnosti, mogu se promatrati individualno ili kao integrirana cjelina na razini tvrtke.” Babić dodaje da u velikoj mjeri pomažu bankama da svladaju izazove izračuna i izvještavanja visine kapitalnih zahtjeva i razine internoga kapitala u skladu sa sva tri stupa regulative Basel II te ih pripremaju za primjenu novih standarda rizika likvidnosti nadolazećih regulativnih pravila Basel III, obračunavanjem koeficijenata LCR i NSFR.

Babić također naglašava: “Osim banaka, i osiguravajuća društva imaju potpunu podršku SAS-ovih rješenja za svladavanje teškoća koje nose smjernice Solvency II u smislu obračuna iznosa kapitala za pokriće gubitaka temeljenog na procjenama većih vrsta rizika, kako za životna, tako i za neživotna osiguranja.”

Na kraju, Babić objašnjava: “Mehanizmi upravljanja rizikom u svim SAS-ovim rješenjima temeljeni su na najmodernijim mjerama izloženosti riziku (Value-at-Risk, Expected Shortfall, Earnings-at-Risk, Liquidity-at-Risk…) izračunatima uz pomoć naprednih metoda analitičkog vrednovanja, povijesne i simulacije Monte Carlo, podržane različitim oblicima preddefiniranih ili korisnički definiranih stres-testova. Uz rješenja za upravljanje imovinom i obvezama (ALM – Asset Liability Management), obračunom transferne cijene izvora financiranja (FTP – Fund Transfer Pricing), upravljanja profitabilnošću i alokacijom troškova, takva rješenja predstavljaju sveobuhvatan okvir za efektivno i efikasno poslovanje.”

Na kraju, važno je napomenuti: “Eliminiranje svih rizika nije isplativo i nije moguće. Bilo bi toliko skupo da nijedan proizvod na kraju ne bi bio konkurentan.”

Među najzloglašenijim rizicima u poslovanju su: nelikvidnost, nesolventnost, smanjenje kvalitete proizvoda zbog rasta cijene sirovina, uvođenje potpuno novog proizvoda, pad dobiti zbog rasta tržišnog udjela, promjena cijene ulaznih sirovina, promjena kamatnih stopa, promjena poreznih propisa, primjena novih poslovnih modela, gubitak reputacije, radikalni zahtjevi, primjerice, zaštite okoliša, spajanja i preuzimanja, te produbljivanje recesije.