Poseban program ekonomske pomoći ‘težak’ 67,5 milijardi eura Irska će napustiti ovoga prosinca, a Španjolska će iz zagrljaja vrijednog oko 41 milijardu eura izaći u siječnju sljedeće godine. To samo znači da je financijski sektor dovoljno stabiliziran da se mogu ponovno samostalno zaduživati na tržištu.
Upravo se to pokazalo neočekivom prednostu jer je Španjolska, na kontu straha Europe, uspjela izboriti povoljnija pravila spašavanja od Irske i izbjeći izravno petljanje u vođenje svoje ekonomske politike i rigorozne mjere iz Bruxellesa i Washingtona. Oni su dobili novac isključivo za krpanje bilanci svojih najproblematičnijih banaka, a ne, poput ostalih, za spas kompletne ekonomije. Razliku je nekada teško vidjeti. I dok Grčkoj, Portugalu i Cipru (dovoljno malen i nevažan da posluži kao zamorac za savim drugačiji program pomoći) preostaje slušati diktate ozloglašene ‘trojke’ (predstavnika Europske središnje banke, MMF-a i Komisije), Irska se priprema opet sama ploviti nesigurnim financijskim tržištima. Sve spomenute zemlje osim Španjolske, naime, nemaju samostalan pristup međunarodnim tržištima kapitala i ne mogu se zaduživati otkada su im kamate na obveznice probile razinu održivosti. Irska i Portugal uspjeli su se ove godine vratiti samostalno, premda će Portugal još neko vrijeme morati upotrebljavati štak. Najviše razloga za slavlje zato ima Irska, koja će sljedećeg mjeseca prva u potpunosti napustiti program pomoći, ukupne vrijednosti 67,5 milijardi eura i trogodišnjeg trajanja, bez ikakvih daljnjih obveza prema svojim privremenim kreditorima.
Na taj riskantan potez irska se vlada odlučila usprkos predstojećem testu bankarskog sektora koji bi mogao ukazati na nove neadekvatnosti i preporukama MMF-a da traži ‘sigurnosnu’ kreditnu liniju. Da se nađe, ako zatreba. Irci zato računaju na novac iz novog programa ESB-a predviđenog kao svojevrsna druga faza oporavka, ali i oni ovise o pozitivnoj ocjeni i zadovoljavanju kriterija stabilnosti ekonomije. Odluka je i rezultat pregovora Irske s Unijom, koja je, na izravno inzistiranje Njemačke, ‘sigurnosnu mrežu’ željela uvjetovati novim oštrim preduvjetima i petljanjem u fiskalnu politiku, što Irci više nisu spremni tolerirati. Navodno je jedan od konkretnih razloga bilo ‘zveckanje’ korporativnim porezom, odnosno želja Nijemaca da se ta vrlo niska stopa malo podigne, što su Irci hladno odbili.