Home / Poslovna scena / ZASTITARI

ZASTITARI

Direktor Securitas Hrvatska Trpimir Lučić kaže da će se tjelesna i tehnička zaštita provoditi ovisno o objektu koji se štiti, njegovoj veličini, stupnju rizika i mnogim drugim faktorima. Njegov kolega Ante Perčin, član Uprave Sokol Marića, veli da su tehnički sustavi pokazali veću mogućnost u smislu integracije, prijenosa signala i slike na daljinu.

  • Čovjek će i dalje biti nezaobilazan, ali neka radna mjesta koja su dosad imala isključivo tjelesnu zaštitu u budućnosti će biti zamijenjena sustavima videonadzora, kontrole pristupa i sličnim – kaže Perčin.

Zaštitari će uvijek, smatra Mate Laušić, biti potrebni, ali na znatno višoj razini educiranosti i sposobljenosti, jer ljudski su mozak, percepcija događaja i njegovo postupanje nezamjenjivi. No što se tehnoloških sustava tiče, taj stručnjak za korporativnu sigurnost ipak upozorava da se, generalno gledajući, nije postigla puna funkcionalnost i uporabljivost.

  • Uštede bi mogle biti i veće da se pravilno projektiraju sustavi tehničke zaštite, čime bi se bitno smanjio broj angažiranih osoba u tjelesnoj zaštiti, a da to ne utječe na učinkovitost zaštite. Uočio sam da neke kompanije mogu dobiti i bržu informaciju, koja omogućuje brže postupanje prema protokolu u incidentnoj situaciji – kaže Laušić.

Dodaje da je potrebna i veća pouzdanost sustava integralne zaštite u cjelini, kao i veća baza dostupnih podataka potrebnih za analizu događaja na štićenom objektu.

U Tvrtki Fina GS, kojoj u strukturi prihoda sve više udjela zauzima upravo zaštitarska djelatnost, također vjeruju da će tehnička zaštita brže rasti. Ipak upozoravaju da ne treba unaprijediti isključiti veću potrebu tjelesne zaštite. Razlog tome globalne su prijetnje te sve češća razmišljanja da javni sektor (poslovi MUP-a i Ministarstva obrane, čuvanja kritičnih infrastruktura te drugih državnih tijela koja obavljaju poslove vezane uz sigurnost) zbog uštede prebaciti te poslove na privatni. U tom smislu i u Sokol Mariću smatraju da će klasični zaštitari imati svoje mjesto u segmentu privatne zaštite, odnosno da će se možda specijalizirati za zaštitu točno preciziranih grupa štićenih objekta (novčarske institucije, kritična infrastruktura, poslovi prijevoza vrijednosti, redarske usluge i sl.).

Ali ne samo to, nadalje se direktor Fine GS Dušan Tomašević, očekuje se da će klijenti tražiti i dodanu vrijednost usluga.

  • Očekujem rast usluga privatne istražne djelatnosti, usluga poslovne inteligencije i slično – kaže Tomašević.

Da je proces specijalizacije pojedinih segmenata već započeo, potvrđuje i Bono Marjanović, vlasnik konzultantske tvrtke MBOS. Veli da već sad imamo tvrtke koje se bave isključivo određenim segmentom sigurnosti, ali, kako kaže direktor Securitas Hrvatska Lučić, taj proces teče ipak sporije u odnosu na razvijeni svijet. Zato će hrvatske tvrtke morati ubrzati taj proces jer svjetske zaštitarske tvrtke imaju obučeni kadar za obavljanje čitavog spektra poslova, ali svaka od njih ipak je ponajprije prepoznata na tržištu prema jednoj do dvije svoje osnovne djelatnosti. Kod nekih je to osiguranje institucija, kod nekih prijevoz i osiguranje novčanih i drugih vrijednosti i sl.

Jedan od razloga zašto je kod nas taj proces spor jeste, smatraju naši sugovornici, nelojalna konkurencija. U Hrvatskoj su registrirane 274 privatne zaštitarske tvrtke i 93 obrta te 173 unutarnje čuvarske službe, a jedino regulatorno tijelo koje nadzire njihov rad je Inspektorat MUP-a. Ukupno je licenciranih 30 tisuća zaštitara, a aktivno ih je 17 tisuća i te brojke, napominje Perčin, potiču nelojalnu konkurenciju.

  • To je uhvatilo toliko maha da u ovom trenutku ugrožava korijene profesionalnosti i stručnosti pruženih usluga zaštite. Pojedina zaštitarska društva svoje usluge nude po cijeni koja ne jamči ni zadovoljavanje minimalnih prava radnika, a kamoli očekivani komercijalni, a potom i stručni i profesionalni prosperitet društva. U tom je kontekstu i pokrenuta inicijativa nekolicine velikih zaštitarskih društava s ciljem zaustavljanja daljnje erozije tržišta – kaže Perčin.

Dodaje da je iluzija da će liberalizacija i dolazak stranih kompanija u Hrvatsku riješiti te probleme, već je to jedino moguće suradnjom među konkurentima. Tih su problema svjesni i domaći stručnjaci Marjanović i Laušić, napominjući da sadašnji način dodjeljivanja poslova tvrtkama koje ponude najnižu cijenu čak ugrožava sigurnost štićenog objekta ili osobe.

  • Duboko vjerujem da će to u idućim godinama jačanjem konkurencije s provjerenim poslovnim referencama, visoko educiranim kadrovima, organiziranim sustavom stalne obuke i nadzora biti nadvladano – kaže Laušić.

Dogovor zaštitara u Hrvatskoj prvi je korak u sređivanju tržišta. Daljnji će razvoj neizbježno, osim specijalizacije, dovesti do porasta instaliranja tehničkih sustava. Bitka za svaki posao natjerat će ih da ulažu u tehnološka rješenja. Osim toga brži rast tehnoloških rješenja nužan je i zbog kadrova koji kronično nedostaju u zaštitarstvu. Takvo zanimanje nije privlačno čak ni nezaposlenima zato jer je slabo plaćeno. Nema nikakvih naznaka da će tako biti i ubuduće, ali tehnologija će ipak moći nadomjestiti taj nedostatak.