SVI vs. NJEMAČKA Loš mjesec za Nijemce, čija ekonomska politika potiče sve snažniji otpor

Loš mjesec za Nijemce, čija ekonomska politika potiče sve snažniji otpor. Amerikanci, MMF, dio ESB-a, Europski parlament, a sad i Europska komisija… svi su protiv njemačke ekonomske politike štednje i visokog suficitu. Olli Rehn u svom je blogu prošloga tjedna čak najavio pokretanje dubinske analize njemačke ekonomije i neravnoteže koju izaziva.

Obzirom na to da je ekonomski oporavak u Europi anemičan i mlak, usprkos optimističnim notama iz Europske komisije, i živci su sve tanji. Oštrica nezadovoljstva polako se počinje okretati prema Njemačkoj, u čijoj ekonomskoj politici mnogi nalaze glavnoga kriva za europske, pa i svjetske ekonomske probleme. Jednoj od rijetkih europskih zemalja s pozitivnim makroekonomskim pokazateljima zamjera se inzistiranje na politici štednje, nepotrebna strah od inflacije i pretjerana orijentacija na izvoz, koja izaziva ‘neravnoteže’ u vidu premalog uvoza i domaćeg potražnje, odnosno slabog investiranja.

Kanonadu prema Berlinu pokrenuli su početkom mjeseca Amerikanci izvješćem svoga Ministarstva financija, a posljednja joj se pridružila Europska komisija utvrđivanjem prevelikog suficita tekuće bilance. Između se još nalaze Europska središnja banka, koja je čvrsto podijeljena na ‘njemački kamp’ i ‘južni kamp’, Međunarodni monetarni fond, koji već neko vrijeme upozorava na neravnotežu, te Europski parlament sa svojim ispitivanjem djelovanja famozne ‘trojke’, inspektora Europske središnje banke, Europske komisije i Međunarodnoga monetarnog fonda, koji izravno i nemilosrdno provode mjere štednje kako nalaže Njemačka.

Najsnažnija ekonomija Europske unije našla je tako mjesto u tradicionalnoj američkoj jadikovki protiv, prema njima, umjetno niskog tečaja kineskog renminbiha i nove prijetnje američkoj stabilnosti, japanskog programa poticaja ekonomije. Njihovo Ministarstvo financija u svom polugodišnjem izvješću o tečajevima zamjera Nijemcima premalu domaću potražnju i preveliko oslanjanje na izvoz, zbog čega, tvrde, pati eurozona, ali i svjetsko gospodarstvo. ‘Njemačka održava visoki suficit tekućeg računa bilance plaćanja tijekom cijele krize eurozone, a 2012. nominalni suficit tekućeg računa bio je veći od kineskog’, stoji u izvješću. ‘Anemični ritam rasta domaćeg potražnje i ovisnost o izvozu sputavaju uravnoteživanje u trenutku kada mnoge druge članice eurozone trpe veliki pritisak da smanje potražnju i suzbiju uvoz u svrhu jačanja prilagodbe’. Ta kritika, posebno naglašena u izvješću i izrečena u prilično oštrom tonu, slijedi onu MMF-a, koji je slično pozvao Nijemce da smanje svoj ogromni trgovinski suficit, koji, prema MMF-u, ostvaruju na štetu južnih kolega. Iznesene tvrdnje, osim neočekivano izravnog optuživanja, utoliko su čudnije što se izvješće obično fokusira na tečajne ‘neravnoteže’, a ne na šire ekonomske politike, zbog čega je izazvalo veliku pažnju medija, ali i odrješit odgovor. Nijemci su hladno opisali prigovore uz tvrdnju da ne postoje nikakve ravnoteže koje treba korigirati.

Novi član kluba kritičara je Europska komisija, čiji je potpredsjednik Olli Rehn u svom blogu prošlog tjedna najavio pokretanje dubinske analize njemačke ekonomije (IDR, in-depth review). Komisija u sklopu Europskog semestra, alata za usklađivanje ekonomskih politika država članica, ima pravo pokrenuti takvu analizu u slučaju opetovanih makroekonomskih neravnoteža, među kojima je svakako prošlogodišnji njemački suficit tekućeg računa od osam posto BDP-a, što je mnogo više od dogovorenih šest posto. Štoviše, Nijemci suficit veći od spomenutog bilježe još od 2007. i nastaviti će ga prema prognozama Komisije bilježiti i sljedeće dvije godine.

Njegov šef José Manuel Barroso jednako je, doduše nježno, prozvao Njemačku zbog istih stvari u govoru koji je prošlog tjedna održao u Frankfurtu. Rehn je u blogu koji je podigao jednako prašine koliko i packa iz Washingtona uzeo na znanje rast potrošnje u Njemačkoj, ali ga odmah i odbacio kao još uvijek skroman, uz opasku da će privatne investicije u toj zemlji zabilježiti pad ove godine.

Istovremeno, već neko vrijeme tinjajući sukob unutar ESB-a rasplamsao se u posljednje vrijeme. Dvije struje, jedna okupljena oko Njemačke i druga oko predsjednika Marija Draghija, ne dijele mišljenje o ‘bankarskoj uniji’, ali ni o nedavnoj odluci Banke da dodatno smanji kamatne stope. Omišljeni i prioritetni projekt Komisije naišao je na protivljenje Berlina, koji želi izuzeti lokalne ‘landesbanke’ od središnjega europskog nadzora i to zato što su te njemačke banke prožete raznim političkim interesima. Formalno, Njemačka tvrdi da bi novi nadzorni mehanizam, Jedinstveni mehanizam za razrješavanje (SRM, single resolution mechanism, drugi stup ‘bankarske unije’ o kojem se još pregovara) trebao funkcionirati kao mreža nacionalnih tijela, a Draghi smatra da mora biti centraliziran, neovisan o nacionalnim interesima i nadležan za sve banke eurozone.

Drugo natezanje dogodilo se zbog rezanja kamate za 25 baznih poena, što se njemačkim, austrijskim i nizozemskim članovima upravnog odbora sastavljenog od 23 člana nije svidjelo. Hans-Werner Sinn, populist i konzervativni ekonomist, kao i neki mediji u Njemačkoj optužili su Draghija za favoriziranje svoje Italije, ali i drugih južnih članica kojima se omogućuju jeftini zajmovi.

Ni Europski parlament nije potpuno izostao iz aktualnih prepucavanja, premda njihov interes za rad ‘trojke’ nije napad na Njemačku, barem ne izravan. Odbor za ekonomsku i monetarnu pitanja Parlamenta na ispitivanje je pozvao predstavnike ‘trojke’, s tim da su iz MMF-a poziv uljubno odobili jer mogu. Predstavnici Komisije i ESB-a tako su se našli na streljani poslovno-žestokih zastupnika koje je zanimalo kako je ‘trojka’ dosad donosila odluke i koje su lekcije naučili, a posebno su se pozabavili često pogrešnim ekonomskim prognozama na temelju kojih ‘trojka’ donosi odluke. Ovi su se branili prilično klasičnim argumentima, kako je prognozirati teško te da su za nerazmjernog prognoza i postignutih učinaka krive spora implementacija reformi i pad povjerenja. Zastupnici su postavljali i neugodna pitanja u vezi s načinom donošenja odluka, raspoljedili odgovornosti i uzimanju u obzir širih implikacija mjera, posebice na socijalnu i političku stabilnost. Iako ‘trojka’ nije izravno povezana s Njemačkom, proizvod je inzistiranja te zemlje na drakonskim mjera štednje i dubokim rezovima u zemljama koje su primile pomoć EU i MMF-a.

Jedna od najspominjanih prednosti članstva u Europskoj uniji mogućnost je studiranja u drugim zemljama Unije, a upravo će to olakšati novi Erasmus+, obrazovni program za razdoblje 2014.-2020., koji je prošli tjedan odobrio Odbor za kulturu i obrazovanje Europskog parlamenta. Zahtjevajući tome, više od pet milijuna mladih moći će studirati, usavršavati se ili sudjelovati u dobrovoljnim aktivnostima u inozemstvu. Posebno interesantno mladima bi moglo biti i financiranje stipendija za studente koji nisu članovi sveučilišta (poput privatnih, većernjih, javnih studija i sl.), kao i jamstva za studentske kredite za magistarski studij, a novi program pobrinut će se, vjeruje u Parlamentu, i za bržu proceduru isplate sredstava u odnosu na dosadašnju praksu.

• Imamo vrlo korisnu skupinu različitih programa, koja će bez obzira na to zadržati karakteristike svake od njih. Postigli smo niz vrlo dobrih rezultata u pregovorima i nadam se da će program biti uspješan kao i prethodni – izjavila je prilikom usvajanja izvjestiteljica Doris Pack.

Erasmus+ prije svega za cilj ima povećati mobilnost mladih od 13 do 30 godina starosti kako bi učili, studirali i stekli profesionalne vještine i kompetencije u drugim zemljama, pa će u području obrazovanja, usavršavanja i omladine spojiti programe Comenius, Erasmus, Erasmus Mundus, Leonardo da Vinci, Grundtvig i Youth in Action. Novost je i dodavanje sporta prvi put u aktivnosti pokrivenih tim novim skupnim programom, u kojem su pojedinačni programi zadržali svoja specifična imena dobro poznata javnosti. Osim toga razmjene vođa omladinskih klubova i volonterske aktivnosti također će moći aplicirati za sredstva iz programa Erasmus+. Jedan od posebnih fokusa bit će aktivnosti u smjeru borbe protiv nasilja, diskriminacije i dopinga, a neprofitni sportski događaji koji uključuju nekoliko zemalja također će moći dobiti sredstva iz navedenog programa.

S obzirom na to da kvalitetno obrazovanje danas može i poprilično stajati, EU će jamčiti za zajmove do 12 tisuća eura za jednogodišnje ili 18 tisuća eura za dvogodišnje studijske programe, ali isključivo ako je riječ o magisteriju u nekoj drugoj članici. Novi sustav neće zamijeniti postojeće sustave stipendija ili zajmova ili one koji će biti uspostavljeni na nacionalnoj razini. Parlament je upozorio da bi stipendije morale odražavati trošak življenja u zemlji domaćinu, pozvao zemlje članice na izuzimanje studenata od poreza ili socijalnih davanja te izrazio nadu u brže isplate sredstava putem ujedinjenog upravljanja programom. Nakon Odbora, program će se naći na plenarnom zasjedanju Parlamenta tijekom ovog mjeseca, nakon čega će ići na posljednji ‘blagoslov’ Vijeća. Ako sve prođe prema planu, Erasmus+ trebao bi biti dostupan s prvom danom sljedeće godine.