DE BLASIO

Novi gradonačelnik New Yorka najavio povećanje poreza bogatima. Od ‘prijestolnice zločina’ 80-ih New York je prošao put do danas jednog od najatraktivnijih gradova i za turistički posjet i za život. Prihodi su se slijevali poglavito iz financijskog sektora, turizma i pratećih djelatnosti, ali nejednako su se raspoređivali. Fokus javnog mnijenja polako se odmaknuo od problematike sigurnosti i nezaposlenosti prema distribuciji bogatstva, što je de Blasio dobro iskoristio.

Joe Lhota dobio je razočaravajućih 24 posto uz vrlo nisku izlaznost od oko četvrtine glasača.

Takav uspjeh, predviđen od početka utrke, de Blasio je izradio na vrlo jednostavnoj platformi, koja je očito pogođila bit problema. Nazvana je ‘priča o dva grada’, s vrlo jasnom referencijom na bogati i uspješni New York s jedne strane i siromašni i zapostavljeni s druge. Mnogi su stoga izbore za gradonačelnika okarakterizirali više kao referendum o ostavštini očitog pripadnika prve skupine, Bloomberga, manje kao izjašnjavanje o najboljoj političkoj opciji.

Grad se nesumnjivo oporavio od užasa 70-ih i 80-ih kada je kriminal doslovno bjesnio ulicama New Yorka, a cijeli kvartovi izgledali ne kao treći, već peti svijet, ali distribucija bogatstva čini se nije pratila taj preokret. Novi je gradonačelnik stoga mudro kampanju utemeljio na nježno plasiranoj retorici anti-Wall Street, što se činilo kao logična ekstenzija njegove otvorene simpatije prema inicijativi Occupy Wall Street prije dvije godine.

Jednostavnije, de Blasio precizno je definirao neprijatelja i na tome uspješno politički poentirao, istovremeno izbjegnuvši ratobornu retoriku i implikacije ‘klasne borbe’. Republikancima se zato teško može zamjeriti poraz, njihove osnovne političke vrijednosti kao i prostor koji je de Blasio zauzeo nisu ostavljali previše mjesta za manevriranje. Lhota je mogao samo ponuditi prozvani bogatašima svoje usluge i inzistirati na strahu od povratka u godine kada su ubojstva, pljačke i silovanja rušili rekorde.

U međuvremenu, grad je ponovo postao jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija i razvio nove izvore prihoda. Budući da su ti prihodi vrlo nejednako raspoređivani, javno mnijenje i njegov fokus polako se odmaknuo od problematike sigurnosti i nezaposlenosti prema distribuciji bogatstva, što je de Blasio na kraju iskoristio. Republikancima nije pomoglo ni uspješno provedeno oporavljanje grada od napada 11. rujna, ali ni ekonomski oporavak nakon rastakanja financijskog sektora 2008.

Nejednakost je nazvao ‘ključnim izazovom našeg vremena’ i obećao znatno promijeniti pristup prema Wall Streetu, kojem namjerava smanjiti porezne olakšice uživane dosad, kao i intervenirati u druge subvencije korporativnom sektoru. Tijekom Bloombergovog upravljanja gradom olakšice i ostali porezni poticaji poslovnom sektoru utrošili su se i dosegnuli čak tri milijarde dolara na godinu. Izborni pobjednik njihovu je efikasnost doveo u pitanje tvrdnjom da su te subvencije vrlo sumnjiv pristup koji nije dao rezultate kakve porezni obveznik zaslužuje. Iz tog razloga de Blasio je objasnio svoju želju da se odmakne od politike plaćanja korporacijama kako bi ostale u gradu. Jedan od načina na koje će to napraviti poticanje je malog i srednjeg poduzetništva, posebice u slabije razvijenim dijelovima grada.

Vijest da se nakon čak 24 duge, sušne godine na mjesto gradonačelnika New Yorka vratio član Demokratske stranke, pokazuje koliko su pojmovi stranačke pripadnosti fluentna kategorija u Americi. Naime, premda je New York jedan od najliberalnijih i ‘najeuropskih’ gradova u Americi, u kojem registriranih demokrata ima šest puta više od registriranih republikanaca, upravo su republikanci vrlo uspješno vladali tim gradom više od dva desetljeća u kontinuitetu. No previše svega nije dobro za zdravlje pa su se ovaj put građani jedne od najvažnijih svjetskih metropolija odlučili dati priliku ‘drugoj’ strani i promijenima glasovanjem za Billa de Blasija. Njegov prethodnik Michael Bloomberg je, istini za volju, treći mandat dobio kao nezavisni, ali je prijašnja dva odradio u ‘dresu’ republikanaca. U tih 24 godine grad je doživio veliku i prema premoćnoj većini mišljenja vrlo pozitivnu transformaciju od ‘prijestolnice zločina’, kako su ga zvali 80-ih godina prošlog stoljeća, do jednog od najatraktivnijih gradova, kako za turistički posjet, tako i za život.

Nova vremena znače nove izazove, a čini se da republikanci staroga kova to nisu na vrijeme shvatili, što je de Blasio omogućilo glatku pobedu zahvaljujući snažnoj kritici milijardera Bloomberga. Iako potonji iza sebe nije imao nikakve posebne kontroverze ili ‘repove’, već naprotiv, uglavnom uspješno vođenje grada čak 12 godina, građani Velike Jabuke dali su čak 73 posto glasova de Blasiju.

Konkretno vezivanje povećanih poreza s ulaganjem u raspadaču obrazovni sustav u gradu u kombinaciji s umjeranim izjavama samo je dodatno utvrdilo iznimno vješto osmišljenu kampanju. Iako su neki zabrinuti mojim planom porezne politike, iskreno, mnogi ljudi iz financijskog sektora s kojima sam pričao svjesni su da naše javne škole ne služe adekvatno našoj djeci – rekao je de Blasio.

Osim ekonomske komponente de Blasio je jednako dobro locirao i druge probleme, poput rasne nejednakosti i otpora Bloombergovom sve auto-kratskijem stilu vladanja. Jedna od stvari koje je najavio je i uklanjanje politike ‘stop and frisk’ (zaustavi i pretresi), koja je nerijetko ciljala manjine u gradu. Uistinu vrhunski koncipirana i vođena kampanja iskorištavala je i de Blasijevog sina miješane rase Dantea, koji je sa svojom ‘mikrofonkom’ bio zaštitno lice kampanje protiv spomenute policijske politike.

Usprkos naoko dobrom stanju u gradu, de Blasio će dočekati i nekoliko iznimno vrućih krumpira poput proračunske rupe od dvije milijarde dolara i obnove kolektivnih ugovora sa sindikatima koji bi mogli uključivati i sedam milijardi dolara retroaktivnih isplata, što iznosi deset posto ukupnoga gradskog proračuna.

Još prije tri mjeseca Bill de Blasio bio je tek četvrti na listi potencijalnih demokratskih kandidata za gradonačelnika, ali vrlo pažljivo kreirana kampanja i neki nedostaci protivnika u vlastitoj stranci, od kojih su neki poduprli Bloombergovo uklanjanje ograničenja upravljanja gradom na dva mandata, preokrenuli su izglede. To i ‘promjena u zraku’, koju je on tako vršno namirisao. Pomno satkana karijera i imidž hrabrog, autentičnog liberala još je jedna komponenta najvećega izbornog uspjeha u New Yorku nakon pobjede Eda Kocha 1985. s razlikom od 68 postotnih poena.

U onim jednostavnijim crtama, grad s rastućim udjelom mladih, obrazovanih i često solidno plaćenih profesionalaca koji spajaju ugodan život s velikom zabrinutošću za svijet, popularnog naziva ‘hipsteri’, dobio je i prikladnoga gradonačelnika. U tom smislu, izbori se mogu promatrati i kao svojevrsna ‘promjena straže’, odnosno silazak svemoćnoga poslovnog yuppyja s trona i koronacija sve utjecajnijeg hipstera, koji voli organske sokove iscijenjene ispred svojih očiju iz pravog voća uzgajanog u vrtu iza kafića iz sjemena pošteno plaćenog afričkom seljaku, rad na travi u parku ili vrlo trendi, luckastom kafiću, društveni aktivizam preko Facebooka i drugih društvenih mreža te sve što djeluje pametno, duboko, ‘urbano’ i napredno.

Hipster nerijetko ima novca i materijalno je osiguran, ali je umjeren i ne razmeće se, barem ne često i napadno. Doduše, zabilježeni su slučajevi hipsteri koji su obrazovani, ali ih jednostavno nije briga i rade slabije plaćene poslove. Neki su zato ustvrdili upravo suprotno, da se time službeno vratio yuppy, ali prije je riječ o njegovom službenom umirovljenju u korist novije, osjetljivije i kozmopolitskije vrste više srednje klase. Barem u načelnim crtama.

Novi gradonačelnik New Yorka može s punim pravom reći da je rođeni Njujorčanin s obzirom na to da je stvarno rođen u srcu grada, na Manhattanu, iako je odrastao u državi Massachusetts. No gradu je sve dao i odmah nakon diplomiranja između američkih odnosa počeo raditi za prvoga afroameričkog gradonačelnika New Yorka Davida Dinkinsa. Nakon toga, de Blasio je obnašao niz dužnosti, uglavnom u gradskoj upravi, uz iznimku ministarstva urbanog razvoja i graditeljstva i vođenja kampanje Hillary Clinton za Senat 2000. Prije desetak godina vratio se u New York kao predsjednik gradskog vijeća i tijekom svog mandata, među ostalim, predsjedavao ozakonjavanjem istospolnih zajednica, da bi 2010. postao gradski ombudsman gdje je utvrdio svoju socijalnu osjetljivost na problematični beskućništva i zlostavljanja djece.