Home / Mediji i publikacije / ŽELJEZNICE Rekonstrukcija pruga ne može biti pokretač razvoja

ŽELJEZNICE Rekonstrukcija pruga ne može biti pokretač razvoja

Desetljeće snažnog uzleta hrvatske vinske scene nije slučajno, nego je rezultat potpunog zaokreta u konceptu proizvodnje vina. Ulazak vinara u vinograde, napuštanje podjele na vinogradare i podrumare te kontrola proizvodnog postupka od grozda do stola stvorila je neke od najuspješnijih hrvatskih vinskih brendova. Možemo li i mi učiti iz tog primjera?

Kad bismo na trenutak zaboravili podjelu na PR, oglašivačke, event, online i ine agencije, pristupili komunikaciji integrirano i upravljali samo iz jedne točke, lakše bismo se nosili s izazovima današnjice. Diverzifikacija tradicionalnih medija, brojnost internetskih portala, blogova, tražilica, sve veća penetracija pametnih telefona i utjecaji društvenih mreža mijenjaju navike komuniciranja i ponašanja potrošača. Vrijeme jednosmjernje komunikacije oglašivača prema potrošaču, komunikacija samo s jednom javnošću ili uporaba jednoga do dvaju komunikacijskih alata zauvijek je iza nas. Tim dramatičnim promjenama u medijima i navikama potrošača mora se prilagoditi i komunikacijska industrija.

Kao što je vrhunsko vino rezultat tla, klime, sortimenta, vinogradarskog znanja i podrumarskih tehnika, tako su poslovni uspjeh i ugled neke tvrtke ili proizvoda zbroj sve njezine interakcije s okolinom. No kako svaki od tih kontaktata prepoznati, analizirati i upravljati njihovim ishodima? Rješenje je u multidisciplinarnom timu komunikacijskih stručnjaka koji planski, strateški promišljeno i koordinirano rješavaju komunikacijske zadatke i s ostatkom menadžmenta sudjeluju u svim poslovnim izazovima. Da se nešto događa, govori i trend integracije različitih servisa na domaćem tržištu agencijalnih usluga.

Posljednjih godina kreativne agencije izgrađuju vlastite event i PR odjele, medijske agencije okreću se online platformama, a velike komunikacijske grupe spajaju različite agencije; iskusniji account-direktori pak sve češće upravljaju timovima iz više agencija i područja ekspertize. Pred nama je vrijeme u kojemu će sličan trend slijediti i korporativni sektor pa je realno očekivati da će danas još rijetki primjeri integracije komunikacijskih procesa – uskoro postati pravilo.

Prema mojem uvjerenju, odnosi s javnošću moraju stajati na vrhu piramide strateških integriranih komunikacija i preuzeti na sebe upravljačku funkciju u cijelom procesu. Razlog je u nemogućnosti da se potrošača odvoji od interakcije i utjecaja ostalih ključnih javnosti, zbog čega je nužna ujednačena poruka i koordinirana interakcija sa svim javnostima. Povijesno gledano, najviše znanja i iskustva u istodobnom radu s različitim javnostima jest u odnosima s javnošću. Pred strukom je stoga blistava budućnost i mnogo novog znanja te vještina za učenje. Živjeli!