Home / Ostalo / Matisse i fovisti u Beču

Matisse i fovisti u Beču

Fovizam je bio i najkraći moderni pravac, trajao samo nepune tri godine (od 1905. do 1907.), poslije čega ga je potisnuo kubizam. Proboj je fovizam imao na pariškom Jesenskom salonu 1905., kada se, u jednoj od sala, poznati kritičar Louis Vauxcelles osjećao kao ‘među bestijama’. Tri godine kasnije isti je kritičar kumovao i kubizmu, kada je za djela Georges Braquea rekao da sve motive pretvara u geometrijske sheme.

Braque je, prije prelaska na kubizam, bio jedan od fovista, ali ne i njegov osnivač. Nositelji fovizma bili su Henri Matisse, André Derain i Maurice de Vlaminck. Bečka izložba u Albertini sa 160 eksponata, koji su presjek svih predstavnika toga prvog avangardnog pravca, jedna je od najboljih izložbi ove sezone u Europi, a traje do 12. siječnja.

Fovisti su revolucionirali umjetnost, oslobodili je od diktata imitiranja prirode. Slike te trojice, zatim Keesa van Dongena, Alberta Marqueti i Henryja Manquina, kojima su se ubrzo pridružili Braque, Raoul Dufy, Emile-Othon Friesz, Georges Rouault i još neki umjetnici, karakteristične su po jarkim bojama, nanesenim plošno, neprekidno, direktno iz tube.

To je bilo u suprotnosti s blagim koloritom impresionista. Fovisti nisu marili za konstrukciju prostora i anatomska preciznost, perspektivu i lokalni kolorit, ali su postigli zasićenje bojom i svjetlosnu jačinu do tada nevidenu u slikarstvu. Fovizam je od van Gogha preuzeo pastozni nanos, od Gauguina radikalnu plošnost i svojevoljan odabir boja, a od Cézannea slobodu da se nemali dijelovi slike ostave neoslikanima.

Rodno mjesto fovizma ribarsko je mještaše Collioure u kojem su u ljeto 1905. Matisse i Derain napustili neomiljenim (poznat i kao pointilizam) i okrenuli se onome što će već u jesen te godine biti nazvano fovizmom. Brojna djela te dvojice slikara iz Collioure izložena su u Albertini. Fovizam nije trajao dugo, ali je njegov utjecaj teško precijeniti. Prvi put u povijesti slikarstva boja je dobila glavnu ulogu. Umjetnost nije više morala prikazivati viđeno, već je počela odražavati psihološko, emocionalno stanje umjetnika.