Klub lideri izvoznika

U prvih osam ovogodišnjih mjeseci izvoz je bio za 422 milijuna eura manji nego u tom razdoblju lani. Za ilustraciju, to je vrijednost 77 transformatora poput onoga koji je Končar neki dan poslao na Filipine.

Tri je dana hrvatski izvozni proizvod potkraj prošlog tjedna bio udarna vijest u medijima. Zahvaljujući tomu što je trenutačno najveći avion na svijetu, ukrajinski Antonov 225, došao u Zagreb po Končarov transformator za Filipine hrvatska je javnost nakon mnogo vremena imala prigodu podsjetiti se na to da u Hrvatskoj još postoje nešto što se zove industrijom. Štoviše, izvozno orijentiranom industrijom!

Iako pomalo u sjeni spektakularnog zrakoplova, i Končarov je transformator doživio svojih pet minuta slave. Zasluženo, jer isporuka 5,5 milijuna eura vrijednog transformatora gotovo će udvostručiti dosadašnji hrvatski izvoz na Filipine u ovoj godini, koji je u prvih osam mjeseci bio samo šest milijuna eura.

No to će se vidjeti tek u statistici za studeni. U međuvremenu je Državni zavod za statistiku objavio prve rezultate izvoza za prvih devet mjeseci, koji su prilično loši, i preciznije podatke o vanjskotrgovinskoj razmjeni u prvih osam mjeseci, koji su, blago rečeno, katastrofalni. Ta se ocjena osobito odnosi na kolovoz, u kojemu je hrvatski izvoz bio 19 posto lošiji nego u kolovozu prošle godine. Najkraće: u prva dva mjeseca od ulaska Hrvatske u Europsku uniju u izvozu se nije nimalo osjetila blagodat zajedničkog europskog tržišta, ali itekako se osjetilo to da su naši izvoznici ostali bez povlastica na tržištu Cefte. Tu je i Rusija, gdje je Ericsson Nikola Tesla lani realizirao veliki ugovor o isporuci opreme najvećemu ruskom telemkom-operatoru Rostelekomu, čega u ovoj godini nije bilo, pa je izvoz na to tržište u prvih osam ovogodišnjih mjeseci bio za 80-ak milijuna eura manji nego u istome lanjskom razdoblju.

Sve u svemu, izvoz je od siječnja do kolovoza 2013. godine bio 6,6 posto manji nego u istom razdoblju lani, dok je uvoz pao za 1,4 posto. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 54,3 posto.

U vremenu obilježenome mnogim korupcijskim aferama i, blago rečeno, neprijemnom poslovnom praksom često si postavljamo pitanje o moralu, odnosno etičnosti pojedinaca koji su u njih uključeni. I struka odnosa s javnošću (OSJ) nerijetko je povezana s nizom afera; često se također može čuti da je nešto samo dobar PR i ništa više. Struka se s time ne slaže jer takve izjave zalaže u srž posla odnosa s javnošću – istinitost onoga što se predstavlja. Ako je nešto samo dobar PR, automatski se pretpostavlja da iza toga nema ničega vrijednog i sadržajnog, nego samo isprazna priča ili promišljava nečega što zapaža ne zaslužuje pozornost.

Vjerojatno se zbog takve percepcije u mnogim nedavnim aferama dogodilo da su upravo odnosi s javnošću bili na optuženičkoj klupi iako zapravo uopće nije bila riječ o takvim poslovima, nego o zakupu medijskog prostora ili marketinškim uslugama. Tržišna je praksa raznolika, od profesionalne do šarlatanske, od etične do gotovo kriminalne. Radi podizanja razine svijesti o stvarnoj ulozi odnosa s javnošću Hrvatska udrug za odnose s javnošću (HUOJ) ove je godine donijela novi etički kodeks.

U njegovoj izradi članovi HUOJ-eva tima vodili su se osnovnom premissom da se vrijednosti pojedinca najbolje očituju u ponašanju u posebnim situacijama. Vrijednosni sustav zlatni je standard u odnosu na koji svaki pojedinac određuje što je dobro, a što loše; što je pravedno, a što nepravedno, stoga smo u novom etičkom kodeksu posebnu pozornost posvetili definiranju vrijednosti članova HUOJ-a, odnosno svih praktičara za odnose s javnošću. Vrijednosti definiraju standard poželjne profesionalne prakse, odnosno služe kao smjernice u svakodnevnom radu i odlučivanju – objasnila je Dijana Kobas Dešković, predsjednica Suda časti HUOJ-a.

U Kodeksu je osam temeljnih vrijednosti: stručnost, integritet, zagozaranje, nezavisnost, odanost, pravednost, poštovanje različitosti, osobna odgovornost. Svaka je opisno definirana kako bi bilo jasnije na što se odnosi.

Etičkim kodeksom definirana su i načela dobrog poslovanja s jasno navedenim primjerima u praksi, koja su ujedno obveza za članove HUOJ-a. Pri izradi načela dobrog poslovanja vodili smo se time da stručnjaci u OSJ-u u radu trebaju zadovoljiti ponajprije javni interes, a onda i interes poslodavca, koji se ne mora podudarati s dominantnom percepcijom javnog interesa – nastavlja Kobas Dešković.

U idealnim uvjetima ne bi trebalo biti sukoba, ali u stvarnom životu situacija je nerijetko drugačija jer stručnjak za OSJ mora ispuniti dužnost prema sebi i svome vrijednosnom sustavu, dužnost prema organizaciji ili klijentu, zatim prema profesiji te prema društvu u cijelini. Često je percepcija ispravnog i pogrešnog različita, situacija nije crno-bijela poput šahovske ploče, nego je u sivoj zoni koja otvara mnogo pitanja: Što je javni interes? Što je sukob interesa? Što je prihvatljiv dar? Što je profesionalna učinkovitost? Što je primjereno osobno i profesionalno ponašanje? Na ta i slična pitanja Etički kodeks HUOJ-a daje bar djelomične odgovore.

Problem u njegovoj provedbi jest nepostojanje strožih sankcija osim isključenja iz Udruge, odnosno javnog isticanja neodgovarajuće prakse. Iskustva drugih zemalja pokazuju da je već i takav oblik sankcioniranja znatno smanjio neodgovarajuću praksu koja ponajprije šteti struci. Nadu za kvalitetniju provedbu etičkog kodeksa u praksi daje i to što ga svojim potpisom prihvaća i poštuje svaki član HUOJ-a, što naglašava osobnu odgovornost. Dodatna novost u HUOJ-u jest i način rada Suda časti kojem bilo koja fizička ili pravna osoba može podnijeti prijavu o sumnji na neodgovarajuću praksu, na temelju čega se pokreće postupak. Dosad je samo član HUOJ-a mogao prijaviti drugog člana Udruge. Sud časti, za razliku od prije, može dati i stručno mišljenje o etičnim i profesionalnim pitanjima povezanim sa strukom odnosa s javnošću nevezano s članstvom u Udruzi.