Rješenja za komunalnu i vodnu naknadu su, smatra obrtnik, bila protuzakonita. U međuvremenu je ostao dužan i za doprinose, ali poreznici su mu pomogli da se, barem zasad, izvuče.
Vo je priča o obrtniku iz Istre koji je nakon niza peripetija uspio, zasad, riješiti svoj problem. Doduše, ostaje mu jednako težak dio otplate duga, ali ne bismo pogriješili kažemo li da se mnogo puta teže tući s lokalnom ili državnom upravom nego otplaćivati dug. Bez obzira na to što je trenutačno sve u redu, naš je obrtnik ipak zamolio da za sada ne idemo s njegovim imenom u javnost jer tko zna što se može dogoditi. No možda neki poduzetnik ima sličan problem pa se može koristiti njegovim iskustvom. Često ukažemo na probleme koje poduzetnici imaju s Poreznom upravom, ali ovaj bismo je put mogli čak i pohvaliti s obzirom na to da su poreznici iz Istre uzeli u obzir situaciju u kojoj se našao tamošnji obrtnik. S istarskim poreznicima obrtnik je dogovorio reprogram duga za doprinose od nekih 20-ak tisuća kuna pod uvjetom da nema drugih dugova.
Uglavnom, kada je dogovorio uvjete otplate duga za doprinose, morao je riješiti i spor s jednom od tamošnjih gradskih uprava jer je imao dug na ime komunalne naknade i naknade za uređenje voda. Početkom 2010. stiglo mu je rješenje od lokalne uprave o povećanju komunalne naknade na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu, koje je, prema uvjetu čitatelja, doneseno protuzakonito. Žalio se Ministarstvu zaštite okoliša putem nadležne gradske uprave te je odlučio neplaćati komunalnu naknadu čekajući rješenje. Ovdje napominjemo da ne ulazimo u meritum spora između obrtnika i lokalne uprave, iako se iz dokumentacije koja nam je dostupna zaista vide neke nelogičnosti (primjerice, prema Zakonu, za komunalnu naknadu propisan je jedan, a u rješenju stoji drugi iznos). Iako se ne želimo miješati u te stvari, ipak treba reći da je odgovor na žalbu od Ministarstva čekao gotovo dvije godine. U međuvremenu je tražio od tamošnje lokalne uprave da mu kažu što je s njegovom žalbom, ali nisu mu odgovarali, čime je prekršen Zakon o pristupu informacijama.
Drugog rješenje, ono za naknadu za uređenje voda, dobio je početkom 2011., ali kako tvrdi opet protuzakonito jer je lokalna uprava u tom rješenju navela da je prema toj osnovi ostao dužan i za 2010. Opet se žalio ne želeći platiti ni tu naknadu. Dug se lokalnoj upravi gomilao, i druga mu je žalba odbijena (ta za vodu), morao je platiti troškove postupaka, a s obzirom na to da je u jednom trenutku došao u situaciju da ne plaća ni doprinose, račun mu je u međuvremenu blokirala Porezna uprava. Tako dug za spomenute naknade nije mogao platiti jer su sredstva s računa odlazila Ministarstvu financija.
