Nije čudno da su se od samih početaka showa ‘Ples sa zvijezdama’ producenti trudili pred kamere dovesti zagrebačkog glumca Janka Popovića Volarića. Najveća domaća zvijezda sapunica, miljenik žena ali i gay zajednice, jednostavno je jamstvo za gledanost. Čudo je da je on napokon odlučio javno proplestati unatoč bojazni da će u odnosu na konkurenciju biti ‘ukočeniji’. Čini se da će za Janka Popovića Volarića 33. godina života biti prekretnica u kojoj je započeo mijenjati imidž ‘sapunica’ koji je dugo zamagljavao činjenicu da radi i na zahtjevnijim projektima, i počeo dobivati epitet ozbiljnog glumca. Kreativnu zrelost dočekao je sudjelovanjem u jedinstvenim kreativnim projektima, uživanjem u plodovima mnogih porušenih unutarnjih barijera, od kojih je jedna ona plesna, te je započeo disati punim plućima. Iako još ne znamo kako će proći njegova plesna avantura, ona koja je započeta na Visu s Neviom Marasovićem i realizirana kroz film ‘Vis-a-Vis’ nastavlja se pohvalama, nagradama i pozivima na festivalska prikazivanja. No, isto tako ponosan je i na suradnju s kazališnim redateljem Damirom Zlatanom Freyem na netom promoviranoj predstavi ‘Život bez imena’.
-
Jeste li potajno priželjivali naučiti plesati ili je to za Vas isključivo avantura? – Baš se nikad nisam vidio u plesu. Uvijek sam smatrao da sam prekrut za ples, posebice za ples pred toliko gledatelja. Zapravo se već godinama opirem plesu. Točnije, otkako sam snimio prvu sapunicu, svako toliko su me producenti ‘Plesa sa zvijezdama’ nagovarali. I konačno sam popustio. Nekako na to danas gledam kao na izazov koji je postao još veći kada sam doista počeo učiti korake i trenirati. Ples je zapravo nevjerojatno teška aktivnost, a najteže mi je ispraviti svoje krivo držanje i zauzeti ravan, čvrst gard. Zbog držanja me već tjednima boli svaka kost, ali nije mi žao jer uživam u radu s partnericom Valentinom Walme.
-
Imate izrazito mladu partnericu od 22 godine. Zna li Vas ona utjerati u ‘plesni red’? – Valentina je sjajna partnerica i pedagog. Točno zna kada mora inzistirati, kada me pustiti da se odmorim i opustim, kako me navesti da izvedem neku složenu figuru. Puno radimo, ali se i mnogo smijemo i ‘beljimo’ jedno drugome, pa na taj način s lakoćom premostimo umor ili frustracije kada mi nešto ne polazi za rukom. Ili nogom. U svakom slučaju, zahvaljujući njoj u krakom sam vremenu došao do zaključka da, iako nisam posebno plesački nadaren, mogu reći da sam strašno zadovoljan sobom u plesu. Doista sam uložio sebe u ples i – guštam.
