Home / Komentari i stavovi / Ječam u sarmi

Ječam u sarmi

Podosta vaših upita u posljednjih nekoliko mjeseci bilo je vezano uz ‘Petu četvrtinu’, novootvoreni restoran jednog od najboljih hrvatskih chefova, Dina Galvagna. Teksta u Lider trendu nije bilo iz vrlo jednostavnog razloga – ideja ove rubrike jest da otkriva i popularizira mjesta susreta pod okriljem poslovnog ručka, kako se i sama rubrike zove. Kako se ‘Peta četvrtina’ u prvo vrijeme koncentrirala na večeru, pričekali smo jesen kako bi nas ugodili i u dnevnom terminu, da bismo vam prenijeli svoje dojmove. Za razliku od večere, kada se služe koncepcijski i kulinarски složenija i ambicioznija jela te degustacijski meniji, Galvagna je zagrebačkoj publici za ručak ponudio konkretniju kuhinju i primarno ‘a la carte’ pristup. Prvi pogled na ponudu odmah odaje jasnu filozofiju sezonskih jela pripremljenih od najkvalitetnijih hrvatskih namirnica.

Nudi se pileći batak iz tiblice, filet gofa, jezik kiseljen i kuhan u vakuumu te vrlo spremno riješena predjela poput pečene cikle ili palente s kokošjim želucima i ciklom. Prošloga tjedna moj izbor pao je na sarmice od crne svinje, koje su sitne teksture i vrlo upečatljivog ukusa mesa i ječma koji je zamijenio pomalo već dosadnu rižu. No, apsolutni vrhunac ručka bio je odrezak govedeg bubrežnjaka, težine okvirno šestotinjak grama. Radi se o besprijekorno ispečenom komadu mesa s kosti, stručno karameliziranom po površini i savršeno crveno-ružičastim u sredini, koji je prezentacijom – a nadasve okusom – ostavio dojam kao najbolji steak koji sam pojeo u Lijepoj našoj! Galvagno, koji konstantno mijenja kartu jela za večeru, ovo bi jelo svakako trebao ostaviti u stalnoj ponudi za ručak kao jedan od kamena temeljaca zbog kojeg će se ljudi vraćati u njegov lokal. Ako pak želite već definirani meni, onda se svaki dan nude dvije različite opcije. Moja prijateljica jela je ukusnu kremu od škampa i vrlo zanimljivo jelo s grdobinom kao glavnim nositeljem.

Cijela se priča završava nekom od slastica iz susjednog ‘Mak na konac’, koje rijetko mogu razočarati. Što se pak vinske liste tiče, iako se slagala po mogućim ‘bio’ prefiksima, tu logiku, nažalost, nisam najbolje razumio. Biodinamičkih vina nisam primijetio na popisu, a ostala su vrlo kvalitetna, no ne nužno i vina koja se proizvode bez ikakvih kemijskih supstrata. Ipak, svatko će pronaći nešto što ga zanima, iako nekih klasika nema. Osobno mi je žao što Eli’s chemex kava nije u ponudi i za ručak, jer kava više ide uz ručak nego uz večeru. U svakom slučaju, ‘Peta četvrtina’, kao i Dino Galvagno, ostaju institucije koje vas neće ostaviti ravnodušnim nakon posjeta. Njegova jela impresioniraju i potiču na razmišljanje. Mi vam toplo preporučamo da neke ozbiljnije strane poslovne klijente dovedete ovamo na ručak kako biste im pokazali kako se od domaćih sastojaka rade sjajna hrvatska jela s tvistom. A o večerama možemo neki drugi put. 🍀