Home / Tvrtke i tržišta / Uštede će se brzo potrošiti bez strateškog plana povećanja prihoda

Uštede će se brzo potrošiti bez strateškog plana povećanja prihoda

Uštede će se brzo potrošiti bez strateškog plana povećanja prihoda. Ako kompanija ne može vratiti povjerenje ključnih vjerovnika u svoje operativne poslovne planove, likvidnost postignuta financijskim rezovima pada u drugi plan. Rezovi daju samo brze, kratkoročne učinke.

S uočavajući se sa stalnim padom ekonomije u posljednjih pet godina, sve konkurentnijim tržišnim uvjetima te zahtjevnijim potrošačima, uprave većine hrvatskih kompanija postavljaju pitanje što učiniti kako bi zadržale tržišni položaj. U posljednjih nekoliko godina pojam restrukturiranje postao je vrlo popularan. Uz njega se vežu i pozitivne i negativne konotacije. Razlog za restrukturiranje ne mora uvijek biti ‘spašavanje kompanije’.

Upravo suprotno, mnoge svjetske kompanije restrukturiraju se u vremenima postizanja dobrih rezultata upravo zato da održe razinu konkurentnosti na tržištu. Jedno svakako stoji: u trenutku padanja profitabilnosti i ostvarivanja loših rezultata restrukturiranje postaje imperativ konkurentnosti.

Ono se odnosi na velike promjene na razini upravljanja kompanijom, financijama, u organizacijskoj strukturi, poslovnim procesima, internim kapacitetima, ali i motivaciji zaposlenika. No što restrukturiranje doista znači i kakve rezultate od njega možemo očekivati? U novim tržišnim uvjetima čišćenje financijskog stanja kompanije neće biti dovoljno za rast na visokokonkurentnome europskom tržištu na koje je Hrvatska ušla.

Fokus se ubrzanim tempom prebacuje na operativno restrukturiranje radi dugoročnog opstanka i konkurentnosti u izazovnim gospodarskim uvjetima. Ako ne posvete dovoljno pozornosti operativnom restrukturiranju, kompanije se nakon nekog vremena ponovno moraju financijski restrukturirati. Ako kompanija ne može vratiti povjerenje ključnih vjerovnika u svoje operativne poslovne planove, likvidnost postignuta financijskim restrukturiranjem pada u drugi plan.

Uspješno provedeno operativno restrukturiranje stvara platformu za povećanje konkurentnosti, što često ne uključuje samo smanjenje troškova nego i mjere povećanja prihoda. Stvaranje jasne vizije poslovanja i nove strategije također je temeljni korak bez kojeg korjenita preobrazba kompanije ne može uspjeti. Zbog toga će operativno restrukturiranje u kombinaciji sa strateškim pokazati najbolje rezultate. Iako ovise o industriji, kompanije mogu postići kratkoročne brze učinke povećanja profita smanjenjem troškova. Trošak rada može se smanjiti povećanjem produktivnosti, optimizacijom poslovnih procesa ili uvođenjem nove tehnologije, izdvajanjem dijela poslovanja ili korekcijom sustava nagrađivanja. Trošak nabave smanjuje se redefiniranjem komercijalnih uvjeta, naprednim nabavnim strategijama, a trošak financiranja smanjenjem obrtnog kapitala, povećanjem iskoristivosti neoperativne imovine te novim izvorima financiranja.

U reguliranim industrijskim sektorima poput telekoma, farmacije i energetike zakonom su regulirani neki dijelovi poslovanja. S gledišta restrukturiranja to je dodatni izazov zbog povećanja kompleksnosti pa restrukturiranje treba prilagoditi zakonskim odredbama.

To u mnogo slučajeva otežava restrukturiranje, produljuje nje-govu provedbu i povećava rizik od izostanka ciljanih rezultata, stoga je za provedbu restrukturiranja ključno oformiti iskusni projektni tim te dobiti potporu vodstva. Dodatna dimenzija restrukturiranja koju treba spomenuti upravljanje je promjenama (engl. change management). Promjene najčešće izazivaju otpor zaposlenika, no ako je njihovo uvođenje planirano i preneseno na pravi način, smanjuju se intenzitet i duljina otpora pa organizaciji treba manje vremena da se vratit u normalan model rada. Otvorena komunikacija donosi najveću korist jer se smanjuje unutarnji otpor promjenama.

Odluka o pokretanju postupka i provedba programa restrukturiranja nisu jednostavne i zahtijevaju konsenzus na mnogim razinama u organizaciji. Važno je da u programu restrukturiranja budu uključeni svi ključni sudionici, od zaposlenika i uprave do sindikata, banaka i ostalih ključnih interesnih skupina, poput dobavljača. Za postizanje uspješnih rezultata treba održavati transparentne međusobne odnose i jasno prenositi zajedničke ciljeve i postignute rezultate.

Globalni trendovi govore o nastavku pada osobne potrošnje u 2013. nakon što je globalna inflacija nadmašila rast BDP-a. Prema posljednjim podacima, od početka 2010. najviše je kompanija koje ne mogu izvršavati svoje obveze. To utječe i na veći pritisak na europske kompanije koje su prisiljene na restrukturiranje, zbog čega već polako izlaze iz stagnacije i vraćaju se na visoko-konkurentna tržišta.

Prema makroekonomskim podacima za Hrvatsku, domaća potražnja i dalje slabi, što je rezultat smanjenja osobne potrošnje, visoke stope nezaposlenosti i fiskalnih mjera štednje. Ipak, pristupanje Europskoj uniji i pripadajućim fondovima te pozitivna predviđanja o kretanju europske ekonomije, što će potaknuti izvoz, trebale bi hrvatsku ekonomiju vratiti na uzlaznu stazu. Međutim, pozitivne promjene neće se dogoditi same od sebe. Hrvatsko je gospodarstvo došlo do kritične točke u kojoj treba uložiti dodatni napor i uz restrukturiranje kompanija u realnom sektoru provesti sveobuhvatno restrukturiranje javnog sektora.