Home / Biznis i politika / SAD i Europa trguju: više privatnosti ili više sigurnosti

SAD i Europa trguju: više privatnosti ili više sigurnosti

Dosegnuta je točka na kojoj će se pokušati regulirati osjetljiva granica u trgovini između SAD-a i EU: više sigurnosti uz manje demokracije ili obrnuto, više demokracije uz manje sigurnosti.

EU će nastojati spriječiti ili barem ograničiti da život Angele Merkel ili Françoise Hollandea bude na displeju pred nekim službenikom NSA u izravnom prijenosu. Ali neće se odreći potpore NSA u prevenciji od terorizma i drugih sigurnosnih izazova.

Postoje neke stvari među prijateljima, partnerima i saveznicima koje se naslućuju, prešutno podrazumijevaju, ali jako je neugodno kad postanu bjelodane i partnerima i protivnicima i javnosti. Jedna od tih stvari koje se podrazumijevaju dok ostanu tajne, a ne mogu se tolerirati čim postanu javne jest prilikuškivanje i svekoliko drugo međusobno špjuniranje. Ne vjerujem da Angela Merkel nije slušila i čak prešutno znala kako je vrlo intrigantna obavještajna služba najmoćnijih država, osobito američkima, koje su nakon raspada sovjetskog bloka ostvarile dominaciju u svijetu.

Ambiciozna političarka porijeklom iz bivšeg DDR-a koja se vješto penjala hijerarhijom njemačkog CDU-a pod mentorstvom kancelara Kohla pa se na prvom zavodu odrekla političkog mentora, preuzela stranku i nastavila uspon do pozicije njemačke kancelarke u tri uzastopna mandata i najmoćnije žene svijeta, a ne samo Europe bila je gotovo obvezatna meta budnom oku i uhu Velikog Brata: i dok se uspinjala, a i sada kada je na vrhuncu moći, kada je Njemačka pod njezinim vodstvom postala glavni europski motor za izlazak iz gospodarske krize.

Problem je nastao kada je zahvaljujući agencijom neposluhu Edwarda Snowdena potvrđeno da američka Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA), uz desetke milijuna drugih, prilikušuje i njemačku kancelarku, koja je u međuvremenu postala i najpouzdanija američka saveznica u njihovoj europskoj politici. ‘Prijatelji se ne prilikušuju’, poručila je Merkel prekooceanskim partnerima zatraživši sveobuhvatno objašnjenje i obnovu povjerenja. Ili prevedeno, opet je izvukla profit iz neugodne situacije iskoristivši je da ojača sebe, a razotkrive i posrami Obamu na temi koja neizbježno dolazi na dnevni red u odnosima EU i SAD-a, a to je pokušaj razgraničenja nacionalne sigurnosti i međudržavnog špjuniranja među državama te prava na sigurnost i prava na privatnost među pojedincima.

Ono što se među prijateljima prešutno znalo postalo je bjelodano nakon što je insajder Snowden plasirao dokumente NSA: gotovo neograničene ovlasti i praktički neograničene tehničke mogućnosti pretvorile su NSA u globalnog monstruma špjunara koji ne prilikušuje i ne nadgleda samo pojedince i grupe koji su potencijalna sigurnosna opasnost nego doslovce sve. Pritom ni lideri najpouzdanijih savezničkih država nisu iznimka, ne prilikušuju samo rezerviranog Hollandea nego i odanu Merkel. Radilo se to, da se ne zavaravamo, oduvijek, i protivnicima, ali i među prijateljima. Sve dok se ne otkrije. A onda ponovo, samo malo modificirano.

Dok nije bilo čipova, postoje su mate hari, pouzdane tajnice u kabinetima, šarmantni treneri jahanja, ‘bube’ u uredima i spavačim sobama… Danas tehnologija omogućuje da se to radi još masovnije, da se doslovce ‘uključite’ u nečiji život. Špjuniraju nas i naše podatke za novac dilaju i obični trgovački lanci, kartičarske kuće, dubok uvid u naše živote imaju teleoperateri, činimo se sami transparentnima na društvenim mrežama, i bilo bi savim nerealno očekivati da se svojim mogućnostima i ovlastima ne okorišta najjači globalni špjun NSA i da ga ovlasti i tehničke mogućnosti ne ponesu do razine totalne kontrole.

Razotkrivanjem količine prilikuškivanja dosegnuta je očito točka na kojoj će se pokušati između SAD-a i EU regulirati ta vrlo osjetljiva granica u trgovini: više sigurnosti uz manje demokracije ili obrnuto, više demokracije uz manje sigurnosti. Zato je afera oko masovnog prilikuškivanja građana, ali i državnika EU više adut EU i posebno Angele Merkel u budućem pokušaju reguliranja američkog prilikuškivanja na europskom tlu i nekakve uzajamne kontrole nad njim nego što će to biti razlog za neki veliki prekooceanski raskol.

EU će nastojati spriječiti ili barem ograničiti da se život Angele Merkel ili Françoise Hollandea i masu drugih državljanina EU nalazi na displeju pred nekim anonimnim službenikom NSA u izravnom prijenosu. Ali neće se odreći potpore NSA u prevenciji od terorizma i drugih sigurnosnih izazova. A gdje smo tu mi? Kao što se još jednom iskreno oglasio predsjednik Vlade Zoran Milanović – nema kontrole, a ni zabrinutosti. No što bi se i špjuniralo u vlasti čiji je najveći projekt prodaja autocesta, čiji se partijski aparati u tumačenju Ustava stavljaju iznad Ustavnog suda? Sve je jasno i transparentno. Uz to, takav recept uspjeha SAD sigurno ne traži.