Ponosan sam na reputaciju hrvatskih menadžera u Coca-Coli

Zoran Bogdanović, regionalni direktor Skupine Coca-Cola Hellenic: Ponosan sam na reputaciju hrvatskih menadžera u Coca-Coli. U današnje vrijeme nije važno samo znanje, važan je stav, volja, htijenje da se napravi tzv. extra mile, korak dalje.

Vaša karijera mnogima je uzor. Koliko ste dugo zaposleni u Coca-Coli? Počeo sam u njoj raditi 1996. godine, tako da ću ove godine biti punih 17 godina. Sad sam na mjestu regionalnoga direktora i vodim jednu od triju regija u Skupini Coca-Cola Hellenic. Prije toga sam bio glavni direktor Coca-Cola HBC Grčka, prije toga glavni direktor Coca-Cola HBC Švicarska, a prvih sam 11 godina proveo ovdje, u Coca-Cola HBC Hrvatska.

Kakvo je vaše mišljenje kad govorimo o sustavu razvoja i upravljanja zaposlenicima? Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, ali na razini Skupine Coca-Cola Hellenic smo u području razvoja zaposlenika na solidnoj razini. Nedvojbeno iznad prosjeka. Stavljam li nas po tome na vrh? Ne, možemo biti i bolji. Kad kažem: bolji, mislim na to da pristup razvoju zaposlenika zahtijeva disciplinu. U doba kad postoje i mnogi prioriteti, i potreba za vladanjem sve većim brojem radnih vještina, i činjenica da svaka godina donosi sve više pritiska, katkad se bavljenje pitanjem razvoja zaposlenika svjesno ili nesvjesno stavlja na čekanje. Odgađa se bavljenje tim pitanjem pa se katkad radi kampanjski. Potrebna je disciplina, uzmene u obzir bitnoga i objektivno ocjenjivanje u odnosu na vrhunski standard.

Postoje li u Hrvatskoj, kad je riječ o razvoju zaposlenika, razlike u odnosu na ostala tržišta na kojima ste radili? Coca-Cola HBC Hrvatska, kao relativno manja jedinica Skupine Coca-Cola Hellenic, godinama ima vrlo dobar pristup razvoju zaposlenika. To pokazuje činjenica da je mnogo menadžera u tvrtki upravo iz Hrvatske, to su domaći ljudi koji su profesionalno stasali godinama. Osim toga, Hrvatska je dala ljude koji su dulje ili kraće radili i rade i u nizu drugih poslovnih jedinica. Na razini Skupine mnogo sam puta čuo da se o vodstvu Coca-Cola u Republici Hrvatskoj govori kao o ljudima koji imaju srce, ali i visoku razinu znanja i vještina. Kad se spominje Hrvatska, podrazumijeva se imidž i reputacija takve razine da sam se uvijek osjećao ponosnim. Ovoga sam tjedna, primjerice, bio u Nigeriji. Tamo je u tijeku uvođenje integriranog informatičkoga sustava SAP, što je iznimno velik projekt. Tamo je nekoliko naših ljudi koji rade na uvođenju SAP-a ili kao dio nigerijske podružnici Skupine Coca-Cola Hellenic: Renato Luketin i Maja Gregurić sada su tamo, a proteklih godina u Nigeriji su radili Darko Čović, Renato Beritić. Ivo Bjeliš, direktor opskrbnoga lanca, bio je sa mnom u posjetu Nigeriji. Ispunja vam srce kad vidite koliko su ti ljudi dragocjeni za projekt, ljudi iz Hrvatske. Nigerija je ipak 16 puta veća od Hrvatske što se tiče veličine i ima 160 milijuna stanovnika. Ispunja vam srce i kad vidite kako su ljudi prepoznati zbog svojega odličnoga rada i zbog svojega stava. A to je ono što je iznimno važno: u današnje vrijeme nije bitno samo znanje, bitan je stav, volja, htijenje da se napravi tzv. extra mile, korak dalje. Kad ljudi očekuju da će napredovati u karijeri tako da naprave samo onoliko koliko posao traži, to je u redu, ali današnji je svijet toga koraka dalje.

Što je tajna vašega uspjeha? Kad ste došli u Coca-Colu u Švicarskoj, njezino je poslovanje zabilježilo rast. Kad ste došli u Grčku, imali ste sjajne rezultate u jednome od najtežih razdoblja kroz koje je Grčka prolazila. Što je uspjeh? To posljednje što ste spomenuli, da sam imao sjajne rezultate u Grčkoj, ovisi o parametrima kojima mjerite uspjeh jer je u obje godine koje sam proveo tamo pad poslovanja, kad je riječ o prodajnome opsegu i dobiti, bio izrazito velik. Ako uspjeh mjerimo kao što smo ga mjerili u Švicarskoj… priča je posve drukčija. Ali to se ne može uspoređivati, riječ je o dvjema različitim stvarima. Uspjeh je relativan jer sve ovisi o tome kakvo je stanje u nekoj zemlji u određenome trenutku i što je moj začetak. Uspjeh se više mjeri činjenicom da se usmjerimo na teške, ali ispravne poslovne potere u budućnosti, da ostvarujemo teške ciljeve i da provodimo transformacije koje nisu bile učinjene godinama ili desetljećima, a mi ih uspjevamo postići u relativno kratkome roku.

Koja je onda formula? Kako izgraditi karijeru u Coca-Coli? Vjerujem da je formula uspjeha predan rad, raditi otvorenoga srca i glave jer ovo je okružje… Imati tvornicu u Hrvatskoj ključ je profitabilnoga razvoja. Zbog slabe iskorištenosti kapaciteta i nekonkurentnosti proizvodnje zatvara se punionica vode u Gotalovcu. Ako se negativni tržišni trendovi nastave, dovodi li to u pitanje cjelokupnu proizvodnju u Hrvatskoj? Ne. Iako naravno nitko ne može reći što će biti za deset godina i svi znamo da svijet ide u smjeru iskorištavanja i objedinjavanja kapaciteta zbog nužne optimizacije troškova. Međutim, Hrvatska je zaista napravila ogromne pomake u smislu sniženja troškova, tvornica u Zagrebu radi odlično, izvozi za Sloveniju, radi neprekidno gotovo punim kapacitetom i mislim da je to izvanredno. Imati tvornicu ovdje ključ je ekonomski održivoga, profitabilnoga razvoja u Hrvatskoj. Tako da nitko ne može kazati što će biti za deset godina, ali zaista ne mislim da će doći do zatvaranja. Želim da se tim usredotoči na to kako svaki dan unapređivati poslovanje, na traženje novih prilika za smanjenje troškova, za optimizaciju poslovanja, za uočavanje novih mogućnosti rasta.

Presudno je za uspjeh da svatko shvati da je vlasnik svojega razvojnog plana. Tko god računa da će netko drugi – šef, kolega, netko iz odjela za ljudske potencijale – primarno voditi računa o njegovu razvoju, taj griješi. Svatko drži svoj osobni razvojni plan u svojim rukama. Stvarno sam imao sreću da su postojali ljudi koji su bili moji mentori i poticatelji. Jedna od velikih prednosti koje sam imao bilo je stalno učenje, učenje putem projekata, prezentacija, čitanjem, ali ne takvim da pročitam neku knjigu od a do ž, već da pročitam one dijelove koji se odnose na ono o čemu razmišljam i što bih sutra želio primijeniti. Kad vidim ljude koji pročitaju samo odlomak iz knjige i nešto naprave po tome, draže mi je nego kad netko pročita pet knjiga, a ne vidi se nikakva promjena niti primjena. Sklonost radu s ljudima – učenju od drugih, pomaganju drugima – Coca-Colin sustav prepoznaje i to se uvijek vrednuje. Mi želimo i uvijek prepoznajemo ljude koji nisu samostalni igrači, nego timski igrači. Ljudi koji nikad ne preuzimaju zasluge za ono što nisu napravili ili će stati u obranu kolega u svojemu timu preuzimajući odgovornost kad rezultat nije dobar jer takvo ponašanje motivira. To je također jedna od formula uspjeha, stalno treba motivirati ljude – i u dobrim vremenima, što je puno lakše, i u teškim vremenima.

Coca-Cola u Hrvatskoj ove godine, u kojoj se ne nazire kraj gospodarske krize, obilježava 45 godina svojega rada. Kako se to odrazilo na poslovanje? Nažalost, kriza u Hrvatskoj traje dulje nego što smo svi očekivali i dulje nego što bismo htjeli. Ne vidim da joj se u skorije vrijeme nazire kraj. Iako je to teško reći, mislim da trebamo biti realni. Naravno da je kriza utjecala na poslovanje. Moramo se prilagoditi stvarnoj ekonomskoj situaciji koja diktira uvijete: i broj zaposlenika i razinu ulaganja. Činjenica je da se posljednjih godina nastojanjem različitih ljudi koji su vodili ovu organizacijsku jedinicu stalno optimizira poslovanje i zaista mislim da su oni koji su došli nakon mene napravili dobre korake da zadrže solidnu profitabilnost, po čemu je ova organizacijska jedinica uvijek i bila poznata. Međutim, ta profitabilnost se umanjila jer smo dio ekonomskoga okružja i, nažalost, ono je imalo utjecaja i na naše poslovanje. No, bez obzira na to hoće li ova ekonomska situacija potrajati još godinu ili tri godine, sigurno je da neće potrajati deset godina. Nemamo drugoga izbora nego imati strpljenja i upornosti i uložiti sav napor da prođemo kroz to teško razdoblje. Kad ponovno dođu bolja vremena, mislim da će ova organizacijska jedinica biti u odličnome položaju za još veći rast.