Bankari u panici: Ovu bi godinu 20 banaka moglo završiti u gubitku

Pooštrena klasifikacija plasmana (i veća rezerviranja za potencijalne gubitke) koju je HNB nametnuo bankama potopit će bankarsku dobit. Takav potop posljednji je put viđen tijekom krize potkraj ’90-ih godina kada se dogodilo posljednje veliko pospremanje sustava.

Neke su banke i prije toga odluku počele provoditi u praksi (odluka je donesena prije ljeta, pa je bilo vremena za pripremne akcije) značajni da neće preživjeti nagli udar izdvajanja za nenaplative plasmane posljednja tri mjeseca godine. Rezultati takvih odluka bit će vidljivi već u podacima poslovanja za devet mjeseci, iako će pravu krvnu sliku sustava pokazati rezultati za cijelu 2013. Stezanje regulatornih pravila nikoga neće ostaviti neokrznutim. U bankarskim se krugovima procjenjuje da bi barem jedna među prvih pet banaka i još nekoliko među prvih deset poslovnog godinu mogle završiti oko nule. Sve male banke vrlo izgledno – u crvenom. Za velike banke pa nema, iza većine njih stoji kapital velikih inozemnih vlasnika, ali male nemaju nikoga tko ih tješići drži za ruku.

Jedan je scenarij najizglednijim i to onaj koji je na Liderovom Danu velikih planova najavio Markus Ferstl, prvi čovjek Hypo banke – na hrvatskom tržištu nema mjesta za 30-ak banaka, ima ga dovoljno svega za nekoliko najvećih. No taj se scenarij može odigrati na nekoliko načina: vlasnici mogu dokapitalizirati male banke i pospajati se međusobno; može ih kupiti netko zainteresiran iz inozemstva (možda iz Rusije ili Turske); ne bude li kapitala ili kupaca ostaje likvidacija! Potonju opciju najizglednijom vidi većina naših anonimnih bankarskih sugovornika. Jedan od njih kaže da je HNB-u i cilj što manje banaka, jer takva je politika u EU. Da se kreće prema tom cilju pokazuje i procikličko stezanje pravila – nenaplative plasmane trebalo oštire regulirati u boljim vremenima, a labavije sada kada nitko više ne vidi kako uopće iz recesije. Taj nam sugovornik kaže da će se male banke ili samo-inicijativno međusobno povezati u jednu veću ili će stavit ključ u bravu.

Čast iznimkama, ali većina tih banaka i kadrovski loše stoji. Sav dosadašnji trud da se spoje prije kraha propao je zbog ega vlasnika, a ako pogledate poslovne modele tih banaka, recimo Karlovačke ili Centar, sve su vlasnicima služile kao bankomat. Velike banke imaju dovoljno kapitala, male ne i to je ključni poticaj konsolidaciji, ali male su šanse da netko od vlasnika posegne za dokapitalizacijom. Dodatni je uteg Zakon o potrošačkom kreditiranju, koji kao da je pisala Udruga Franak. Nažalost, bez konsolidacije nema im spasa, danas sve važnija postaje ekonomija razmjera i tržišni udjel, kapitalni zahtjevi rastu i bankarstvo sve više postaje biznis samo za veće igrače – kategorizan je naš sugovornik.

No u HNB-u se ne slažu s tvrdnjom da je veličina važna. U odgovoru stoji da je u bankarstvu kao visoko reguliranoj djelatnosti ekonomija obujma važan čimbenik te da veće banke lakše ostvaruju i održavaju dobar operativni rezultat. Manje banke mogu biti poslovno fleksibilnije, ali i znatno osjetljive na kvalitetu upravljanja. Dakle, veličina banke sama po sebi ne određuje kvalitetu banke, već je ona ponajprije rezultat rada uprave i nadzornog odbora banke.

Jedan nam visokopozicionirani bankar kaže da je HNB odluku o klasifikaciji plasmana donio u lipnju bez studije učinka. Tek su prije desetak dana od banaka zatražili da naprave simulaciju učinka sa stanjem 30. rujna i pošalju je do studenoga. Razgovori o tome tek predstoje, možda će se nešto i korigirati na bolje, možda ne, u svakom slučaju ovu će godinu i velike banke završiti sa znatno manjom dobiti, neke i bez nje – uvjereno je. Kakva je onda sudbina malih banaka? Uvjereno je da budućnosti za njih nema. Što bi potencijalni kupac tražio? Devedeset posto portfelja tih banaka čine korporativni klijenti i to najčešće vezani uz vlasnike, koji su, po kazalo se, izvlačili kapital. Kada netko kupuje banku, on kupuje prostor, poslovnice koje te banke nemaju, i kupuje ‘retail’-klijente, pa bi prema kriteriju kupca mogla naći samo Istarska kreditna banka, koja ima stalnu, lojalnu bazu klijenata. Vlasnici sigurno neće ići u rezanje troškova, jer su već srezali sve što su mogli. Problem je što male banke moraju imati sve što i velike, a to stoji, za dokapitalizaciju nitko nema novca – kategorizan je.

Bankar iz krugova malih banaka misli da neće odmah biti drastičnih poteza ni likvidacija, ali neće moći dugo izdržati regulatorni tempo, što bi možda moglo otrijesiti vlasnike da počnu gledati na spajanje kao na nužnu opciju.

Godinama tvrdimo da je hrvatsko bankarsko tržište dobro kapitalizirano, ali činjenica je i da su rezerviranja još podosta podcijenjena, u bilancama ima obveza koje nisu adekvatno ričižno valorizirane. Kada bi sve bilo kategorizirano ‘by the book’, većina bi banaka bila ili na minimumu propisane stope adekvatnosti kapitala ili ispod nje – uvjerava nas bankar dodajući da je stanje u bankarstvu samo odraz ukupne slike gospodarstva.

HNB bez sumnje zna kako stvari stojte. Iz službenog se odgovora može iščitati da – zasad nisu zabrinuti! – HNB kao supervizor bankarskog sustava kontinuirano prati poslovanje banaka, pri čemu primarno prati kvalitetu njihove bilance i održivost financijskog rezultata. Također, HNB nalaze banke mjere za korekciju i unapređenje poslovanja, ako su prekršile ili postoji opasnost da prekrije propise koji reguliraju bankarsko poslovanje. Činjenica da je banka ostvarila gubitak zbog ispravaka vrijednosti neprihodujućeg portfelja nije zabrinjavajuća ako banka ima dovoljno kapitala te ako je financijski rezultat prije ispravaka vrijednosti pozitivan i stabilan. Visoki troškovi ispravka vrijednosti kredita posljedica su dugogodišnje recesije i restrukturiranja gospodarstva i neizbježni su u ovoj fazi gospodarskog ciklusa.

Nakon što se u kreditnom portfelju provedu potrebni ispravci vrijednosti i on se knjigovodstveno uskladi sa stvarno očekivanim budućim tijekom gotovine, banka će biti stabilna i sigurna od rizika koji iz tog portfelja proizlaze. Ako banka kontinuirano ostvaruje dobar operativni dobitak i ima višak kapitala iznad regulatornog minimuma, to ukazuje na njenu sposobnost da povremene gubitke amortizira i nastavi poslovati u skladu s propisima. HNB je i do sada, a i nadalje će s posebnom pažnjom prati poslovanje banaka kod kojih su uočene slabosti u poslovnom rezultatu ili kapitalu te će provođenjem nadzora i inzistiranjem na provedbi mjera za unapređenje poslovanja osigurati da sve banke u Hrvatskoj rade sukladno zakonu i pravilima struke, što je preduvjet njihove stabilnost i opstojnosti – stoji u odgovoru.

No slučajevi Credo i Centar banke pokazuju da stvari nisu tako benigne, jer nije riječ o postotku s kojim male banke sudjeluju u ukupnoj bankarskoj aktivnosti nego o tome kakvu će poruku krhkim štedišima poslati moguće likvidacije malih banaka. S druge strane, kada i posljednji preživjeli gube utru i svi se zajedno utapamo u moru mračnih predskazanja, netko bi hitno trebao rastjerati društveni talog. Odavno više nije riječ o ekonomiji, jednadžbama i igrama brojevima, izlaz se traži duboko u sferama psihologije.