komu na vrata i zatim nestane, a ubrzo bi iz te kuće bar nekoga iznijeli s petama naprijed i prema groblju. Je li doista, a možda je to samo podmetanje jalnih mještana, Giuro navraća i k svojoj udovici zadovoljavati svoj libido i nakon službenoga ‘fajruna’ s ovog svijeta, ostaje otvoreno pitanje i nezabilazan dio scenarija bude li snimanja filma.
Na nagovor Grandove udovice ili bez njega, župan Radetich odlučio je stati na kraj toj noćnoj mori pa je devetoricu odabranih, opskrbljenih baklja i rapselom, odašao da otkopaju grob ‘Striguna’ Giure Granda. Otvorivši lijes i zatekavši Giuru Granda rumenih obrazu i sa zagonetnim smiješkom na licu, devetorica se razbježala i punih gaća župana izvijestila u stilu ‘mission impossible’. Jesu li refoš, rebula ili malva obilno rodile, nema podataka, ali župan odlučio osobno s ohrabrenom i do-
Krvopije A- i B-kategorije. Proučavajući bogatu, a zapravo široj javnosti gotovo zatajenu ‘štoriju’ o Juri Grandu koji je živio, djelovao pa umro, a onda opet 16 punih godina itekako ‘djelovao’, ‘na crno’ rekli bismo danas, i to doslovno, teško je ostati ravnodušan na takvu nepravdu nakon što je svu svjetsku slavu u vampirskom sektoru pokupio vlasni knez ili što već Vlad Tepeš, zvani Drakula, a Jure Grando, od preteće danas ujedinjene Europe prepoznat i priznat još davno, ispadu provinčijskih marginalac ili neki vampir B-lige. ‘Naše, a svjetsko’, rekli bi domoljubi, a u neku ruku, gledamo li mnogo poslije stvorenu Drakulino karijeru zahvaljujući engleskom piscu Bramu Stokeru, koja je do njega došla od Valvasora, Georga Gordonu Byrona i njegova ‘posilnog’ Johna Polidoria, to je kao priča s Nikolom Teslom i Guglielmom Marconijem koji mu je, pokazat će se poslije, ‘ukrao’ patent za bežičnu telegrafiju i prisvojio svjetsku slavu dobivši Nobelovu nagradu kao ‘otac radija’. Dakako, za Drakulina kasniji svjetski ugled od njegovih stvarnih djela zaslužuje suptilna promidžbena mašinerija razvijenog Zapada i sve veća čitalateljska publika želja fantastične literature i likova na granici zabranjenih misli, s onu stranu ovozemaljskoga, dakle nečega što se vjerojatno tajilo i na ispovijedi.
Juri potkoše suze, ne znamo samo je li od ganača ili smijeha. Onda se izvjesni Micolo Nyena prihvati nekog sjeća da Giuru skrati za glavu, a kako je i tu gotovo zatajio, priskoči mu u pomoć Stipan Milasich koji ‘strigunu’ odrubi glavu. Vampir se na to uz krikove nastavio trzati sve dok nije cijelu raku ispunio krvlju. Kad se smirio, egzekutori-egzorcisti zatrpe grob i kad koji, mili moji, a Jure Grando preselio se u legendu. Osim poznatim istskim prstom tinjansa se općina kao sjedište ponosi i tradicijom izrade nadeleko poznatih oštirih i trajnih košira…
