Trenutačno je oko 300 odlagališta, 110 je sanirano, a 55 upravo se sanira. Vrijednost sanacije veća je od 2,7 milijardi kuna. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost dodijelio je 1,5 milijardi kuna, a ostatak financiraju jedinice lokalne samouprave u kojoj je odlagalište. Iako većinom ima financijskih sredstava, sanacija odlagališta bit će izvor zarade idućih pet godina. U to se mogu uključiti građevinski i vodno-gospodarski sektor.
Ključ je u poticanju biznisa u otpadu. Komunalni otpad skuplja mnogo komunalnih poduzeća, ali prostora ima u skupljanju posebnih kategorija otpada, što otvara prostor i za novo zapošljavanje.
Većinom postrojenja za recikliranje gume, akumulatora, automobila, elektronike, papira i stakla u Hrvatskoj postoje. Potencijal je u povećanju iskorištavanja postojećih kapaciteta jer su to postrojenja koje rade s 30-tak posto svojih kapaciteta. Povećavanjem kvalitete i količine u skupljanju i pripremi moguće je popuniti te kapacitete.
Razvoj tehnologije naći će novu uporabu otpada. Otvoren je prostor da se ovlaštene tvrtke okušaju u gospodarenju otpadom. Mogu, primjerice, tv-uredaj kojemu je napuklo staklo popraviti i staviti u svoju ponudu po mnogo jeftinijoj cijeni. No kod takvih aparata koji imaju štetne i opasne sastojke treba biti vrlo oprezan stoga je ‘reuse’ takvih uređaja vrlo škakljiv. To može funkcionirati kod nekih proizvoda koji ne zahtijevaju tehničku ispravnost.
Ambicija svih velikih koncesionara je da uđu u komunalni otpad, a veliki igrači iz Austrije, Njemačke pa i iz drugih dijelova Europe već su zainteresirani za ulazak u taj segment. C.I.O.S. Petra Pripuza povezao se s njemačkom grupom Scholtz. Interseroh, koji nudi kompletnu uslugu gospodarenja otpadom i ostale usluge vezane uz otpad i ambalažu, dio je njemačke grupe Alba. Ekologija Maržić, koja obrađuje opasni i neopasni otpad, prodana je njemačkom divu u zbrinjavanju otpada – tvrtki Remondis. Država mora biti vrlo oprezna pri postavljanju uvjeta jer riječ je o djelatnostima od općeg interesa.
Važno područje, pogotovo ako znamo da Hrvatska mora uvesti sustav za smanjenje količine biootpada koji odlaze već do kraja godine. Potencijal postoji u proizvodnji bioplina te kompostiranju posebnih kategorija, primjerice poljoprivrednog otpada, otpadnog mulja ili drvene mase.
Opasni je otpad jako veliki biznis, ali u Hrvatskoj se ni na koji način ne obrađuje nego se izvozi u inozemstvo na spaljivanje u specijalizirane spalnice i plaća se od četiri do šest kuna po kilogramu. I u tome leži potencijal za otvaranje kvalitetnog postrojenja za termičku obradu otpada ili više manjih spalnica.
Građevinski otpad prilično je jednostavan za preradivanje i od njega se na vrlo jednostavan način mogu proizvoditi novi građevinski materijali ili se mogu upotrebljavati ponovno u građevinskoj industriji. Ako je odvajanje dobro organizirano, može se razvijati građevinska industrija za izolacijske materijale.
Uspostave li se svi uvjeti u gospodarenju otpadom, automatski će se razvijati i nove tehnologije. Otvara se prostor za tvrtke koje proizvode tehnologije, primjerice, sortirnice. Nužno je uključiti u razvoj inertnu sveučilišnu zajednicu te je pokrenuti da se bavi znanošću u službi gospodarskih subjekata. Drugim riječima, da dođe u konkretno postrojenje i svojim znanjem poboljša tehnološki proces. Male ručne sortirnice vrlo su primitivan stroj i ljudi to znaju raditi i sami za par tisuća kuna, a i strane tvrtke nude tehnologije za razdvajanje otpada, ali riječ je o skupim tehnologijama koje si eventualno može priuštiti Grad Zagreb.
