Tri opcije vraćanja kreditnog rejtinga

Hrvatska se mora odlučiti za rumunjski ili mađarski recept. Kamate na dug pojele bi gotovo sve potencijalne proračunske uštete, kad bi se i namjeravalo štedjeti. Kamate od sedam i više posto ne može podnijeti nijedna financijski već iscjeljena tvrtka. A bez kapitala nema ulaganja ni rasta.

Da bismo bili u granicama Maastrichta (najviše tri posto deficit) i uspijevali plaćati samo kamate, Hrvatska zapravo treba proračunski višak težak barem jedan posto BDP-a. Vožnja sadašnjim stilom galopirajući poskuša izgubiti cijenu zaduženja, a s takvim je okovima nemoguće osmisliti bilo kakvu ideju bijega iz petogodišnje recesije. Rejtiške agencije zbog toga su nas već pljusnule, pa nam je sada cijena zaduženja među najvišima u EU. Za usporedbu, premija rizika na petogodišnje dolarske obveznice za Poljsku iznosi 85 baznih bodova, za Rumunjsku 183, za Mađarsku 262, a za Hrvatsku čak 320 bodova. To znači da se u ovome trenutku zadužujemo 0,6 posto točkih bodova skuplje od Mađara.

Ministar Slavko Linić ovih je dana u Americi samo testirao teren za planiranje zaduženja u siječnju od dvije do dvije i pol milijarde dolara, no kako sada stvari stojte, cijenu nižu od 6,5 posto teško može očekivati (ako ondje uopće bude novca). Jedna od tri najveće rejtiške agencije, S&P, u obrazloženju nedavnog sniženja izgleda sa stabilnih u negativne ističe veliku mogućnost sniženja rejtinga u 2014. zbog širenja deficita, nemogućnosti (re)financiranja ili rasta potencijalnih obveza (među kojima su i jamstva koja dosežu čak 12 posto BDP-a). Dakle, umjesto bitke za rast rejtinga i vraćanje u investicijski razred još jedno potencijalno degradiranje?

Točno je da se ulagači ne vode isključivo ocjenama rejtinga, no oni koji računaju na to trebaju računati i na dodatni ‘paket’. Marko Škrebić, glavni ekonomist PBZ-a, objašnjava: što smo doživljeni kao rizičniji, cijena je viša, iznosi manji, rokovi kraći. Ili, kako bi ministar Linić rekao: ‘I 11 posto kamate su koje mogu biti prihvatljive.’

Martina Dalić, ministrica financija u HDZ-ovoj vladi, dodaje da rejting reflektira mišljenje agencija kako postoji vjerojatnost da se Hrvatska suoči s problemima u otplati.

To ne znači da će tako biti, no recesija se odražava u rastu zahtijevane premije na rizik. Očekivano smanjenje likvidnosti međunarodnog tržišta potaknut će rast referentnih kamatnih stopa, a s njima i rast prinosa na hrvatske obveznice. Hrvatska se prihvaća zoni u kojoj se postavljaju pitanja sposobnosti otplate duga, ne samo zbog visine javnog duga i otplate kamate nego i zbog zabrinjavajuće nemogućnosti oporavka ekonomije. Izostanak oporavka i rasta, uza sve izgledniji pad ili u naj-

Tri opcije vraćanja kreditnog rejtinga:

1. Rumunjski recept – Sklopljen aranžman s MMF-om, uzeti njegov zajam kako bismo cijenu od 6,5 posto zamijenili s dva, najviše tri posto, s njime kao alibijem rezati proračunske rashode te se ozbiljno upustiti u internu devalvaciju.

2. Mađarski recept – Unatoč svadama premije-ra Viktora Orbána s čelnicima Europske komisije s izlaskom iz kategorije ‘smeca’ zemlja izlazi iz procedure EDP-a, pri čemu se koncentrirala na prikupljanje prihoda oporezivanjem velikih korporacija, ali ponajprije je inzistirala na izvozu.

3. Hrvatski recept – U nedostatku bilo kakvog programa ostaje nam ‘garažna prodaja’, odnosno otplata kredita i kranje deficit rasprodajom imovine.

Javna je tajna da premijera Zorana Milanovića ekonomija – ne zanima! Dok se on ne može odlučiti što bi i bi li uopće odrezao, a ministar Linić prosi po svijetu, neiskorišteno vrijeme za reforme ubilo je realni sektor. Potpuno zatišje vlada na svim adresama, ne oglašavaju se ni poduzetnici ni HGK, pa ni HUP…