Home / Biznis i politika / Orbánova lekcija kako se štite domaći poduzetnici

Orbánova lekcija kako se štite domaći poduzetnici

Tko bi se od hrvatskih političara usudio bezrezervno stati iza menadžera najvažnije tvrtke u državi kao što je to učinio mađarski premijer u slučaju prvog čovjeka Mola Zsolta Hernádija?

Ministar Linić sezone proglasa hrvatske poduzetnike nesposobnima. A onda u Washingtonu traži novac za jačanje kapitala njihovih tvrtki?! Nešto tu ne štima.

Kako stvari stoje, niti poduzetnici mogu promijeniti Vladu niti Banske dvori mogu pronaći nekoliko tisuća novih poduzetnika i menadžera koji će biti po mjeri ministra financija i ostalih članova Vlade. Pa ostaje ili da jedni po drugima pljuju ili da počnu graditi savezništvo.

Da je to jedini put, pokazuju i zadnje izjave ministra Linića upućene s godišnjeg zasjedanja MMF-a i Svjetske banke u Washingtonu. Izjavio je da će ‘okosnica Vladihinih aktivnosti sad biti jačanje kapitala u privatnom sektoru…’ i da se sa stranim ulagačima pokušavaju ‘osigurati fondovi za ulaganje u kapital domaćih tvrtki’.

E, sad, nešto je tu čudno. Prvo, ako je Vlada već lani zaključila da poduzetnička zajednica u Hrvatskoj ne reagira na rasterećenje, zašto se to nastavilo? Čemu bacati 7,8 milijardi kuna kad to završi kao voda u putinjskom pijesku? A sad tim istim bezidejnim biznismenima vlastišto pribaviti novac za ulaganje u kapital domaćih privatnih tvrtki? Pa u što će ga vlasnici ulagati kad su se, prema Linićevu mišljenju, pokazali nesposobnima?

Što činiti? Može se početi obrazovati i trenirati sadašnje biznismene, provocirati smjena generacija, poticati uvoz menadžera. A može se i otkriti deset posto dokazano sposobnih, najboljih i najperspektivnijih tvrtki i na njima graditi obnava nacionalne ekonomije.

Dajte, postanite saveznici! To je jedini preostali način održiva poticanja rasta. Poduzetnici i menadžeri u Hrvatskoj sigurno nisu nesposobniji od političara, sindikalnih vođa, sudaca, novinara, liječnika… Hrvatskoj treba projekt uspostavljanja zdrava saveznosti politike i gospodarstva. Zemlje s duljom tradicijom neprekinitu državnosti znaju kako se to radi. Dovoljno je pogledati kako to funkcionira u Turskoj. Mlade države brzo moraju naučiti lekciju.

Naravno da je osnova svega slobodna tržišna utakmica. Pokazalo se, međutim, da tržište ima mnogo nesavršenosti. Pusti li se u maloj, uvozu otvorenoj državi poput Hrvatske da isključivo tržište odredi tko će opustiti, a tko propasti, za nekoliko godina neće ostati kamen na kamenu od domaćeg poduzetništva. A samo naivci – ili interesno zainteresirani – mogu vjerovati da je uz ostale neizmijenjene uvjete svejedno je li neka tvrtka u domaćem ili stranom vlasništvu.

Nedavna tvrdnja da nijedan strani trgovački lanac u Hrvatskoj ne ostvaruje dobit zanimljiv je primjer kako se dobit legalno izvlači u matičnu zemlju i ondje na nju plaća porez, tj. puni proračun. Države koje nemaju dobru sinergiju sposobne vladaju i kapitala gube globalnu utakmicu. Prvi je korak da političari preuzmu politički rizik podupiranja biznismena. A drugi je da poduzetnici prihvate da nisu svi bezgrešni genijalci. Do tada – Mađari će nam držati lekcije.