ŠPEKULATIV KAPITAL Kakva država, takvi ulagači

Malteški vitezovi ubrzo su organizirali izgradnju jakih utvrda, pa je već koncem 16. stoljeća Malta postala najmoćnije utvrđeni otok Sredozemlja.

Prema Jeanu Parisotu de la Valetteu, velikom vitezkom meštru za vrijeme turske opsade, nazvan je glavni grad Malte. Vitezove je 1798. godine Napoleon otjerao s otoka. Od tada Malteški red stoluje u Rimu. Priznat je kao država (bez zemlje), održava diplomatske odnose s mnogim državama svijeta i nema teritorijalne zahtjeve od Malte. Poslije Napoleona, čija je vojska poprilično opljačkala Maltu, otočje zauzima britanska mornarica. Malta postaje britanska kolonija i takvom ostaje točno 150 godina, do 1964. U međuvremenu, imala je još jednu veliku ratnu ulogu.

U Drugom Svjetskom ratu bila je ‘nepotopivi nosač aviona’. Naime, britanske snage s nje su uvelike ometale talijanske i njemačke operacije u Sredozemlju i Sjevernoj Africi. Britanski je kralj u proleće 1942. Maltu odlikovao Ordenom Sv. Jurja čiji simbol od tada stoji u gornjem kutu malteške crveno-bijele zastave. Poslije poraza Rommelovog Afričkog korpusa, Malta od jeseni 1942. nije bombardirana. Prethodno, između 1940. i 1942. poginulo je više od 1000 stanovnika.

Na južnoj obali prolazimo kraj Plave pećine, jedne od brojnih na Malti. Zbog čistog i dubokog mora uz obalu, Malta je vrlo prihvatljiva i poznata destinacija za ronioce. Nedaleko su i hramovi Hagar Qim i Mnajdra, s građevinama iz četvrtog tisućljeća prije Krista. Ovi malteški hramovi spadaju u najstarija očuvana religiozna mjesta na svijetu i također su na UNESCO-voj Listi Svjetskog kulturnog nasljeđa. Na južnom dijelu Malte su i strme stijene Dingli, s kojih puca najširi pogled u državi. Ovdje je i crkvica Sv. Magdalene, na najvišoj točki Malte, na oko 250 metara nadmorske visine. Nedaleko od ovih stijena nenaseljeni je otočić Finfla. Do 1971. bio je cilj za vježbanje britanskog ratnog zrakoplovstva i mornarice, tijekom čega su mu odlomljeni mnogi dijelovi pa Finfla sada sliči na plato.

Zastali smo u ribarskom mjestu Marsaxlokk (čita se ‘Marsa-šlokk’) na jugoistoku Malte, u također dobroj prirodnoj luci. Na njezinom je drugom kraju Malta Freeport, malteška teretna međunarodna luka, s prometom od oko 2,5 milijuna tona godišnje. U centru Marsaxlokk, uz rivu i tržnicu na kojoj se nedjeljom prodaje riba, smješten je restoran Victor. Njegov se stari vlasnik razveselio kada smo se odlučili za žečetinu. Upravo žečetina na razne načine (a ne ribal) prvi je specijalitet Malte. Odlične su i tradicionalne kobasice (zalzett malti) i mali okrugli ovčji sir (gbejniet).

Iz Valette odlazimo do ‘Tri grada’. Grand Harbour presijecamo tradicionalnim čamcem nalik gondoli, zvanim ‘dghajsa’. Posjećujemo prvo Vittoriosu, koju maltežani zovu Birga. Mnogo turista dolazi u ovu odlično očuvanu Inkvizitorsku palaču u kojoj su optuženi u sudnicu ulazili kroz vrlo niska vrata, tako da su se već tu morali pognuti i ponižiti.

Put nastavljamo automobilom (ceste na Malti nisu baš najbolje, a i vozi se po lijevoj strani). Uz obalu vidim čudne prazne objekte – filmske kulise. Malta je, naime, jedna od najomiljenijih lokacija za snimanje filmova – tu su u posljednje vrijeme snimani mnogi poznati filmovi, od Gladijatora do Da Vincijevog koda. Također, za jednu veliku jahtu u Grand Harbouru rečeno mi je da je vjerojatno Spielbergova.

Vozimo se prema jugoistoku Malte i zastajemo kod St. Peters Poola, jednog od najljepših zaljeva za kupanje na Malti. Pritom prolazimo kraj ladanske kuće Doma Mintoffa, najznačajnijeg malteškog državnika 20. stoljeća, koji je odigrao glavnu ulogu u osamostaljenju Malte 1964. i njeome vladao kao premijer sljedeća dva desetljeća. Umro je lani, s 96 godina.

Kuća Mintoffa je na prodaju, valja zato što joj je preko puta napravljena ogromna elektrana. Vodič mi kaže da je to vjerojatno učinjeno namjerno, zahvaljujući političkim protivnicima koji su poslije njega došli na vlast, ali i dodaje da je Mintoff uspio sudski dobiti veliko obeštećenje zbog ‘onečišćenja’ pogleda. Kuća ne izgleda pretjerano luksuzno, napravljena je od sveprisutnog malteškog žutog kamena i okružena dvorištem. Općenito, Malta ne izgleda suha samo ljeti; smatra se vodom najsiromašnijom državom na svijetu. Britanci su još u 19. stoljeću gradili postrojenja za desalinizaciju vode, tako da vode u slavinama ne nedostaje, ali nije pretjerano ukusna.