Nakon parlamentarnih izbora, te o 2013. godini. Nakon izbora uvijek imate porast povjerenja u političke stranke, tzv. postizborni optimizam, a onda se to ponovno vrati u neke druge okvire. U tom kontekstu treba i promatrati i podatke iz 2013. u odnosu na 2012. No bez obzira na to u Hrvatskoj postoji kontinuirani pad povjerenja građana u sve društvene institucije, osim u Crkvu, od 1995. godine do danas. To govori o problemu devastacije socijalnoga kapitala, a što je u velikoj mjeri i problem hrvatske ekonomije. Jer postoji vrlo visoka korelacija između socijalnoga kapitala u formi društvenog povjerenja i ekonomskih performansi nekog društva. U Hrvatskoj je situacija takva da nitko nikome ništa ne vjeruje. Vlada ne vjeruje poduzetnicima, poduzetnici sindikatima, sindikati ne vjeruju Vladi, javnost ni sindikatima ni poduzetnicima ni Vladi. Jednostavno živimo u društvu obilježenom nizom ‘nepovjerenja’. Vjerujemo nam zato ništa ni ne polazi od ruke ni na ekonomskom planu.
Kako sve veći nesrazmjern između bogatih i siromašnih te nestanak srednjeg sloja utječu na ponudu i potražnju i sustav potrošnje? Što se tiče društvene nejednakosti u Hrvatskoj, ona je posljednjih godina u blagom porastu. No iako smo financijski u škripcu, ipak se ne može reći da smo i materijalno siromašni. Oko 85 posto građana ima vlastite nekretnine, a 60 posto automobile, o drugim materijalnim dobrima da se i ne govori. No činjenica je da je ova kriza najviše pogodila one koji su bili na dnu društvene piramide kao i srednji sloj. Oni na dnu izgubili su i ono malo novca kojim su raspolagali pa su nužno okrenuti prema socijalnim potporama, a srednji je sloj izgubio ono što se zove stil života. Jer srednji sloj nije samo onaj koji se nalazi u sredini hijerarhije društvenog bogatstva, nego je konglomerat različitih socijalnih grupa specifičnih životnih stilova. To su ljudi s visokim obrazovanjem, stručnjaci, službenici, oni koji čitaju novine i odlaze u kazalište, čija djeca pohađaju razne izvannastavne aktivnosti. To su ljudi koji ne troše samo na egzistencijalne potrebe, već izdvajaju i za obrazovanje, kulturu, slobodno vrijeme. Oni su bili prisiljeni promijeniti životne obrase. Ovom krizom izgubili su stvari koje definiraju njihov socijalni položaj.
