NOVCANI INFARKT

Od HNB-a se sve češće traže aktivniji pristup spašavanju gospodarstva i nekonvencionalne monetarne mjere, poput selektivnijeg pristupa kreditiranju i isključenja valutne klauzule. Dok se financ-ministar Slavko Linić pravi da ne čuje smrtni hropac gusenja poreznog omčom (a to može jer se nitko ne zamara motivima gusenja), ekonomisti su dignuli ruke i okrenuli se drugoj strani novčića. Slučajno ili ne, upravo u vrijeme objave Milanovićevih ‘Smjernica fiskalne politike’ nekoliko se analitičara oglasilo idejom da bi poduzeća s aparata trebala skinuti monetarna politika, kad već fiskalna to odbija. Nimalo ne začuđuje što ekonomist Guste Santini ima ideja kako bi monetarna politika mogla pomoći, no slično sve češće predlažu bankarski analitičari, recimo hipovac Hrvoje Stojić. S obzirom na to da klasično otpuštanje likvidnosti spuštanjem stopa raznih pričuva nije dalo rezultata, traže se nekonvencionalne mjere.

Santini, kao i Mladen Vedriš s Pravnog fakulteta, traži selektivan pristup kreditiranju, Santini i isključenje valutne klauzule. – To nas dovodi do zahtjeva da se umjesto jedinstvene bilance stanja banaka uvedu podbilance. Jedna bi bila kunskog, a druga devizna. Tako bi banke iz kunskih sredstava plasirale kunske kredite, a iz deviznih sredstava devizne – objašnjava Santini.

Takav heretični prijedlog, pokazalo se, u stvarnosti nema izgleda. Ipak, Vedriš inzistira na selektivnim kreditima bez kojih pojedini sektori nemaju šanse. – Temeljni je problem to što novac nikad nije bio jeftin. I s modelima državne pomoći krediti su se na kraju odobrali preko poslovnih banaka, ne HBOR-a, i taj je kapital poduzetnicima bio preiskup. Poljoprivreda ne treba kredite na pet godina, njoj trebaju dugoročni krediti na 15 i više godina, uz jeftin novac, a toga nema bez HNB-ove intervencije – zaključuje Vedriš.

Mogućnost povlačenja takvog poteza u ovome životu zacemtirao je još bivši guverner Rohatinski tvrdnjom ‘da novac možemo bacati iz helikoptera, učinka neće biti’. Lopticu je, peruci ruke, prebacio fiskalnoj politici i poduzetnicima. I Vedriš upozorava na to da je ključ u suradnji svih vrsta politike, fiskalne, monetarne, kreditne, upravo zato da bi poduzetnici napokon mogli dobiti kredit po podnošljivoj cijeni. U suprotnom će banke, unatoč nenaplativim kreditima koji rastu, plivati u likvidnosti koju neće imati tko pokupiti jer je Linić realni sektor iscijedio do kraja.

No Marijana Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta itekako se zauzima za aktivniji doprinos monetarne politike. – Neslužbeno najavljenje beskamatno kreditiranje banaka dobar je znak, ali poznavajući domet tih mjera, vjerojatno će utjecati samo na povećanje likvidnosti i stabilnosti bankovnog sustava te održavanje niskih kamatnjaka na međubankovnom tržištu. Ako banke ta sredstva ne iskoriste za kredite poduzećima i stanovništvu, tada u optjecaju neće biti nove količine novca. Programi koji se provode u suradnji s HBOR-om jedna su od relativno dobrih metoda usmjeravanja novca u djelatnosti koje mogu potaknuti rast izvoza, BDP-a i zaposlenosti, ali ako se njihova uporaba ostavi na volju samo bankama, opet ćemo po tko zna koji put zaključiti da su učinci skromni – objašnjava Ivanov.

U transmisijskom mehanizmu monetarne politike izdvaja se, kaže, nekoliko kanala mogućega pozitivnog utjecaja: kanal kamatnjaka i bankovnih kredita u sklopu kojih rast likvidnosti banaka potaknut jeftinim kreditima iz primarnih emisija i otkupom obveznica od banaka djeluje na pad kamatnih stopa na kredite stanovništva, poduzećima i državi. Cilj treba biti rast iznosa odobrenih kredita i raspolažive kupovne moći svih sektora, veća potrošnja domaćih proizvoda, rast ulaganja privatnog sektora, angažman domaćih inputa u proizvodnji, rast zaposlenosti, usmjeravanje na izvoz. Međutim, u dosadašnjoj monetarnoj praksi krediti bankama smatrali su se nepotrebnima (uz opravdanje da je likvidnost visoka, a kamatnjaci na međubankovnom tržištu niski), a visokim kamatama na kolateralizirane kredite bankama HNB je signalizirao da je on samo pružatelj posljednjeg utočišta i da ga pretjerano ne opterećuje što su kamatne stope na državne obveznice na visokoj razini, gotovo istovjetnoj za prekonočni lombardni kredit.

To podrazumijeva i aktiviranje instrumenta operacije na otvorenom tržištu, koji je već godinama mrtvo slovo na papiru. Tržište državnih vrijednosnica također je mrtvo, a banke i mirovinski fondovi, pa ni država, ne vide interes da se ono pokrene. Održavanje niskih kamatnih stopa na kreditima banaka ovisi o održavanju niskih kamatnih stopa na štednju, a sad su i jedne i druge previše, što znači da s jedne strane u uvjetima pada dohotka demotiviraju zaduživanje i pokretanje novih investicija poduzeća i potrošnje građana, a s druge strane podupiru visoku neproduktivnu štednju – objašnjava Ivanov, koja se ne libi dotaknuti ni svetu temu tečaja.

Slabiji tečaj poboljšava konkurentan položaj izvoznika koji nisu ovisni o uvozu inputa iz inozemstva, no taj kanal pada u vodu zbog uvoznih ovisnosti i nepovoljnog učinka na kredite s valutnom klauzulom. Zbog bezbrojne palete inozemnih proizvoda na domaćem tržištu pad domaće valute poskupljuje stranu robu pa na kraju pada realna kupovna moć dohodaka građana. Aktivacija toga kanala zahtijeva supstituciju domaćim jeftinijim proizvodima i deeurizaciju u bankovnom sustavu, prestanak vezivanja cijena nekretnina, automobila i kredita uz euro, tvrdi Ivanov, potpuno svjesna da je takvo što nemoguće – Hrvati kuni ne vjeruju, a i obvezali smo se na uvođenje eura.

Alternativa je, a jednako misli i Vedriš, jedina moguća: interna devalvacija koja podrazumijeva pad cijena robe i usluga te plaća. Sa sadašnjim arsenalom instrumenata nema drugog načina za otvaranje prostora poduzetnicima. – Bez ubrzanja reformi, dakle bez suradnje fiskalne i monetarne politike, neće biti impulsa privatnim ulaganjima i rastu – kategorizan je Vedriš.

Ivanov, doduše, navodi još instrumenata kojima bi se tržište moglo trgnuti, recimo otkup hipotekarnih i drugih obveznica pokrivenih imovinom (različitim tipovima namjenskih kredita banaka), što ne bi trebalo biti samo privilegij FED-a; sličnim nestandardnim instrumentom može se koristiti i HNB, ako nikako drugačije, onda dopunjavanjem popisa kolateral za sadašnje kreditne aranžmane središnje banke, pri čemu je nužno da rok dospije kredita središnje banke bude dulji od dosadašnjega i da se sredstva osim za održavanje likvidnosti banaka upotrebljavaju za poticanje kreditne aktivnosti. No o tome sve zatvorenija monetarna vlast ne razmišlja.

I Santini i Vedriš i Ivanov slažu se u jednome: način na koji će se u optjecaj ubaciti svjež novac najmanje je važan, iako je potpuno jasno da se najviše može postići koordinacijom monetarne politike s ostalima koje mogu potaknuti razvoj. Zbog toga je umjesto sadašnjega linearnog djelovanja poželjno ciljano, namjensko, selektivno aktiviranje svih vrsta politike.

Koliko je takvo što (ne)moguće, zorno je u nedavnom izlaganju pokazao guverner Boris Vujčić koji je, upravo poput ministra Linića, objavio da je car gol: u izobilju likvidnosti banke novac nemaju komu dati jer su porezno iscrpljena poduzeća mrtvaci kojima ni on više ne može pomoći! Što se događa organizmu sa zaustavljenim krvotokom? Zna se.