Čim je ljetos imenovan predsjednikom Društva arhitekata Zagreba, arhitekt Teo Budanko podsjetio je javnost na očiglednu, ali zanemarenu činjenicu: da je metropolitansko potpuno arhitektonski i urbanistički zapuštena, te da posla za njegovu struku ima na pretek. Ipak, vrlo realno naglašava da se treba kloniti velikih investicija dok je društvo gospodarski preslabo. Iako će neki možda imati primjedbe na imenovanje Spličanina na čelo DAZ-a, Budanko možda i više od onih koji su u Zagrebu rođeni osjeća taj grad kao svoj jer on je mjesto njegova odabira za život. A mogao je biti gdje će u EU-u živjeti. Nakon završenog Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, radio je u Beču, a 2008. godine podrškom grupi DAZ4 aktivnije se uključuje u djelovanje DAZ-a. Zahvaljujući programu DAZ Platforma, koji je osmislio s kolegama, pobijedio je na natječaju za predsjednika. Inače, vlasnik je arhitektonskog ureda Budanko i Witt Doerring, te ponosan otac dvojice sinova s kojima najviše uživa u zajedničkom jedrenju ili snowboardingu, te glazbi.
-
Članovi DAZ-a odnedavno su dio radne skupine Gradske skupštine za praćenje izmjena i dopuna GUP-a. Koliko će to pridonijeti stanju u metropoli? – Jako je dobro da su nas, arhitekte, napokon uključili u to jer im možemo reći što planiranje jest ili nije, što oni mijenjaju, što je plan i dopuna plana. Prije su imali direktnog savjetnika po određenom pitanju, a sada je naše sudjelovanje u radnoj skupini institucionalizirano. Naša je uloga dijelom edukativna, dakle dajemo im do znanja o čemu odlučuju i koje su konsekvence njihovih odluka. Drugi je segment pomoć stručnoj službi Grada, koja se brine o prostornim potrebama koje građani iskazuju. A građani mogu iskazati bilo kakvu želju u okviru GUP-a. Stoga ćemo s Gradom proučiti više od 3000 različitih želja i inicijativa, od najbanalnijih do složenijih i dugoročnih, koje su građani iskazali za Zagreb i Sesvete, te vidjeti imaju li zajednički nazivnik, pridonose li boljšku životu i razvoju, jesu li izvedivi i slično. Nakon toga je na nama iz DAZ-a da to kvalitetno izložimo vijećnicima kako bi oni donijeli kvalificirane odluke.
-
Nedavno ste rekli da je Zagreb jako zapušten i da za vašu struku ima posla za barem 20 godina. Što biste izdvojili kao najkritičnije? – Arhitektura u Hrvatskoj nije tako strašno zapostavljena. Imamo vrhunske arhitekte, posebice na razini prostornog planiranja i konceptualnih rješenja. No, nemamo kvalitetne, a dovoljno velike biroe koji su u stanju na kvalitetan način odraditi velike projekte. Govorim o uredima od 60 i više arhitekata. Drugi je problem izrazita zanemarenost urbanizma odnosno planiranja prostora, ne samo na razini države i grada, nego i četvrti ili ulice. Zapravo su ti vanjski, javni prostori u Zagrebu jako zanemareni i njima se moramo početi hitno baviti. Ipak, moramo biti svjesni da se današnje društvo, pa tako ni Zagreb, trenutno ne može upuštati u krupne financijske zahvate.
