Home / Financije / Natezanja oko proračuna tek su uvod u ozbiljniju bitku za visinu zaduživanja

Natezanja oko proračuna tek su uvod u ozbiljniju bitku za visinu zaduživanja

Ne odobri li Kongres do 17. listopada visinu zaduživanja za sljedeću godinu, najgore će varijanta biti skok cijene zaduživanja za SAD, nesposobnost servisiranja oko 30 posto američkih dugova i potpun financijski kolaps. Sve to svijet može vratiti u novu rundu kaosa, koji se jedva počeo smirivati.

Još jučer su najozbiljnije razmišljali o ‘uvođenju reda’ u Siriju, a danas nisu u stanju uvesti reda ni u vlastitim financijama i održati saveznu administraciju funkcionalnom. Američke savezne službe počele su polako zatvarati svoja vrata prvi put nakon 17 godina nakon što se Zastupnički dom i Senat, prvi u rukama republikanaca, drugi u rukama demokrata, nisu uspjeli dogovoriti o nastavku financiranja američke države. Novi je to čin u predstavi koja traje već godinama, koji je počeo kada su u Kongresu republikanci, iz nekog razloga patološki opsjednuti zdravstvenom reformom predsjednika Baracka Obame, donijeli prijedlog zakona kojim bi se reforma odgodila na godinu dana i ukinuo porez na medicinske uređaje. U zamjenu bi Kongres odobrio novo kratkoročno financiranje države, ali Senat je glatko odbio novi pokušaj republikanske sabotaže, pa Americi nije ostalo drugo nego da se od utorka polako ugasi.

Cijeli niz državnih agencija je ili prestao raditi ili je sveden na minimum funkcioniranja (neophodne usluge poput vojske, policije, hitne pomoći, pošte, sigurnosti zračnog prometa itd.), oko osamsto tisuća zaposlenika poslano je na neplaćeni dopust, a argumentacija republikanaca ubičajeno je zanimljiva. Naime, nakon što su sami bacili kocku i pokušali doslovno iznuditi ustupak ucjenom, danima su očajnički vapili prema Senatu da se sastane i pristane na neko kompromisno rješenje, a kada se to nije dogodilo, optužili se demokrate i Senat za posljedice.

Posebno mjesto u svemu ima paradoksno naricanje libertarijanskih desničara nad zatvaranjem vlade, koju navodno preziru i samo im smeta u ostvarivanju savršenog tržišta. Neki su doduše, poput šefa agencije za nadzor financijskih usluga Barta Chiltona, primijetili da će mnogima na Wall Streetu biti mnogo lakše krenuti s muljažama jer državne agencije u ovom trenutku ne mogu adekvatno nadzirati rad tržišta. Naravno, problem s prekidom rada američke uprave nije samo lokalni, globalna ekonomija ovisi o svemu što se tamo događa, zbog čega se zabrinutost osjeća diljem svijeta.

  • Rizik je za svjetsku ekonomiju ako Amerika ne bude u stanju urediti svoju potrošnju i smanjenje deficit – izjavio je za BBC britanski premijer David Cameron, odražavajući strah mnogih drugih država. Logika je jednostavna, iole dulje zatvaranje dobrog dijela američke uprave imat će izravne posljedice na američku ekonomiju, a američka ekonomija na svijetu. Osim ako ipak ne ispadne da država uopće nije potrebna za uspješno funkcioniranje ekonomije. Kao i u svim prijašnjim natezanjima republikana i demokrata, središnju ulogu i u ovom slučaju ima manja, ali iznimno glasna i utjecajna skupina ekstremnih desničara okupljenih u pokret Tea Party, koji se koriste svakom prilikom za bacanje klipova demokratskoj izvršnoj vlasti. Ipak, sudeći prema anketama, potez im nije do kraja promišljen, što neki razumniji članovi republikanske stranke počinju shvaćati, jer ankete pokazuju da većina Amerikanaca upravo njih smatra odgovornima za zatvaranje uprave. Oko 46 posto ispitanih okrivilo je republikance, 36 predsjednika Obamu, a 13 posto prst je uperilo u obje strane jednako.

  • Ne možete izvući otkupninu iz obavljanja svog posla. Jedna frakcija jedne stranke u jednom domu Kongresa u jednoj grani vlasti nema pravo zatvoriti kompletan vlast samo zato što želi promijeniti ishod izbora – rekao je Obama.

  • Kada govori o izborima, Obama misli na predsjedničke održane prošle godine, koje je republikanski kandidat Mitt Romney sasvim uvjerljivo izgubio. Da Obama nije daleko od istine potvrđuje neslužbeno priznanje mnogih republikanaca bliskih vodi većine u Zastupničkom domu Johnu Boehneru da bi glasovali za produženje financiranja nevezano uza zdravstvenu reformu, ali ih je strah bijesa Tea Partyja. Neki, poput republikanca Petera Kinga, čak su se i otvoreno usprotivili glasujući protiv svoje stranke nazivavši strategiju stranke slijepom ulicom. S druge strane plota je Ted Cruz, republikanac iz Teksasa naravno, koji je poveo najnovije, prema svemu sudjelujući samoubilačku, misiju pokreta Tea Party.

    Koliko god i to zvuči zloguko, zatvaranje vlade do postizanja dogovora u vezi s nastavkom financiranja tržišta analitičare ni otprilike ne plaši koliko predstojeća bitka. Do 17. ovog mjeseca Kongres će morati odobriti novu granicu zaduživanja za Ameriku, a nepostizanje tog dogovora zaista bi moglo biti katastrofalno, kako za Ameriku, tako i za svjetsku ekonomiju. Na taj će datum, prema procjenama Ministarstva financija, Amerika dosegnuti trenutačno dopušteni maksimum zaduživanja od 16,7 bilijuna dolara. Ako ga Kongres do tada ne podigne, Amerika više neće biti u mogućnosti servisirati svoje dugove, pa će država, uz nepostojanje dugoročnog proračuna (sada se svako malo donose kratkoročni, interventni proračuni, kakav je trebao biti i ovaj), ostati i bez mogućnosti daljnjeg zaduživanja.

    Analitičari procjenjuju, pak, nestanak gotovine negdje oko 24. listopada, odnosno do početka studenoga. Najgora varijanta, sasvim jednostavno, skok je cijene zaduživanja za Ameriku, nesposobnost servisiranja oko 30 posto dugova i potpuni financijski kolaps. Sve to, jasno, počne se prenositi kroz ostatak svijeta vraćajući ga u novu rundu kaosa, koji se taman i jedva počeo smirivati.

    Predviđanja govore o postizanju relativno brzog dogovora nakon što ogroman pritisak građana počne rasti izravno na političare, tako da malo tko vjeruje u prolongiranje ovakvog stanja. U svemu je u najmanju ruku žalosno, ako ne istinski šokantno, u vezi s čim se takva nemilosrdna bitka uopće vodi. Ključni povod kontinuiranog sabotiranja funkcioniranja savezne vlade je sada očito bolesna opsjesa republikanskih ekstremista s uvođenjem osnovnoga zdravstvenog osiguranja za desetke milijuna Amerikanaca, odavno civilizacijske tekovine ne samo razvijenog svijeta. Zaista, teško se mogao naći plemeniti razlog za političku borbu.