Home / Biznis i politika / Specijal

Specijal

Page 2

I U TAKOZVANOME OZBILJNOM NOVINARSTVU KATKAD SE PRENOSE UPRAVO ‘INFORMACIJE’ S BLOGOVA, ŠTO UPUĆUJE NA RAST UTJECAJA BLOGOVA I BLOGERA

Page 3

Specijal

s blogova, što upućuje na rast utjecaja blogova i blogera u klasičnim medijskim kanalima.

Zvijezde online Jedan od najpopularnijih blogera u Hrvata svakako je bio (prije nekoliko se mjeseci ostavio pisanja bloga) televizijski novinar Zoran Šprajc. Premda je gotovo svakoga dana u vrijeme ‘prime’ termina središnjeg dnevnika ulazio u milijune domova, Šprajc kaže da je izdavač imao potrebu za nekom zvijezdom na naslovici svoga portala, a zvijezda je pak imala potrebu za izdavačem koji će joj omogućiti da negdje nekome istrebe gomilu akumuliranih informacija, opservacija i frustracija koje nisu primjerene za Dnevnik. Što se čitanosti ili klikanosti tiče, Šprajc kaže: ‘Ako su me sedam godina plaćali i objavljivali, pretpostavljam da su za to imali i nekog ‘klikajućeg’ motiva. Najčešće su mi teme bile politika i ekonomija, bitange i princeze, SDP i HDZ, zašto bogati plaću dok se siromašni vesele, veliki i važni događaji te veliki i važni ljudi gledani očima malog i nevažnog čovjeka.’

Virtualna biskupija I dok je Šprajcu pisanje bloga bila tek dobra honorarna zabava i neki sitni ispušni ventil, jedan je drugi bloger u Hrvata, poprilično popularan, imao posve drugu misiju. ‘Budući da sam najprije čovjek, pa kršćanin, pa tek onda svećenik, sretan sam i Bogu zahvalan što preko jakog medija mogu svakodnevno dati svoj doprinos na sva tri područja svoje djelatnosti, a to su komunikacija, iluminacija i evangelizacija’, ističe lički svećenik Andelko Kaćunko, jedan od najpoznatijih blogera u Hrvata.

  • Prva mi je namjera, još u siječnju 2007., bila koristiti se jednom novom i simpatičnom mogućnosti za komentiranje važnih događaja u društvu. No ubrzo sam otkrio da su mogućnosti bloga mnogo veće, poglavito kad sam u rujnu 2009. prešao na portal Večernjeg lista. Pritom su mi povratne informacije s terena višestruko pozitivne, čak i onda kada su krajnje negativne. To znači, prvo, da su me pohvale učvrstile u uvjerenju da nisam pro-mašio i dale mi poticaj da ustrajem. Drugo, kako sam često ostao zatečen neznanjem, predrasudama i ko-ličinom mržnje prema Katoličkoj crkvi, otkrio sam veliki stupanj netolerancije kod ljudi koji se inače redovito ponose tom vrlinom, posebno kad se ‘dirne’ u neke ‘osjetljive’ teme. Zaključio sam da svi u društvu moramo zajedno raditi na podizanju razine javne komunikacije i općenito uljude te međusobnog upoznavanja i prihvaćanja. Bez toga je vrlo lako globalnom medijskom manipulacijom i indok-trinacijom ljudje pretvoriti u zvijeri – kaže Kaćunko.

  • Nažalost, svećeničke obveze u mojim stvarnim župama ne dopuštaju mi veći angažman u virtualnoj pastorizaciji.

  • Stvar interesu Blog i blogeri, kakvi bili, ponajprije su interesna stvar. Bilo da je riječ o političkom utjecaju, kristijanizaciji pastve ili pukoj prodaji nečega. Kako internet i digitalne tehnologije još uvijek nisu dostupni svuda i svakome, neki tiskani mediji počeli su preuzimati najzanimljivije blogerske sadržaje, a postoje i časopisi specijalizirani za to područje. Na taj način dolaze najzanimljivije online sadržaji i do drugih čitatelja, jer danas svaka osoba na internetu može postati globalni izdavač u roku keks, koliko je potrebno za pokretanje bloga. Pritom su detalji i videuraci koje objavljaju iznenađujući, pa su tako, primjerice, blogeri-političari u Americi utjecali na predsjedničku kampanju 2004. i u to se vrijeme svakog dana pojavljivalo oko 40.000 novih blogera.

    BLOG VS. KOLUMNA

    Što je to uopće blog? Riječ je, dakako, o angilizu (baš kao i sve drugo u kibernetičkom svijetu), duži je naziv weblog, što zapravo znači tekst, publikacija na internetu, odnosno, webu, koja sadrži ponajprije periodičke članke u obrnutom vremenskom slijedu, pa se tako najnoviji članci nalaze na vrhu stranice. U ovoj priči svakako treba razlikovati blog i kolumnu, premda je dodirnih točaka jako, jako mnogo. Blogovi mogu biti individualni i kolaborativni, dakle pojedinačni i skupni, mogu biti u obliku časopisa, tematski, osobni. Mogu biti povezani u skupine, tematski ili vezani uz domenu uz koju se nalaze – blogosferu. Pišu ih baš svi koji to žele (za razliku od kolumnista, koji tu čest zaslužuju ili ne – ali to je druga priča) – od običnih anonimusa željih bilo kakve vrste medijskog svjetla i svojih pet minuta slave, do profesionalnih imena i autora, publicista i skribomana koji taj alat upotrebljavaju kao neku vrstu nadopune svoga ‘regularnog’ djelovanja. Ukratko, blog piše tko hoće o čemu i kome hoće, pa se tako na blogovima mogu naći baš svi – nepismeni i pismeni, amateri i profesionalci, neobrazovani i akademici, lupeži i pravednici, mračnjaci i veseljaci, ludaci i genijalci. Dolaze iz svih kutaka ljudskog djelovanja, od raznoraznih publicista, sveznadara, kulturnjaka, popova, trgovaca, sportaša, kuhara, prodavača magle, sa svim mogućim temama i dilemama, od svakidašnjih kuknjava, preko obračuna s političarima, šefovima ili neistomišljenicima, do posve osobnih priča, eseja i nepriznatih memoara.