Specijal\n\nprepoznatljivosti, a dobra za ekipu iz medijskog i marketinškog sektora, kojima je neprocjenjiv izvor informacija o potrošačima, njihovim potrebama, preferencijama, motivima i ostalim stvarima koja su predmet njihova istraživanja.\n\nKirurgija psihe Početkom novog milenija, posebno nakon što je Zuckerberg sa svojih milijardu korisnika zasjelo na tron društvenih mreža svake vrste, virtualni svijet smrtnim se dušama učinio toliko primamljivim ponajviše zato što su dobili priliku da praktički u stvarnom vremenu prezentiraju ili, još bolje, reklamiraju svoje vrline kako ih je volja. I upravo je to, više nego ikakvo umrežavanje, natjeralo svu silu ljudi da se nakvače na virtualni svijet. Oni su samo jednim klikom mišem mogli odlučiti žele li biti muškarac ili žena, odabrati koliko bi godina htjeli imati te dati svijetu točno onoliko koliko misle da je dovoljno da se stekne dojam da iza ekrana ne sjedi npr. očajna kućanica, već putena, beskrajno zabavna gospodična. Bez obzira na to služi li novi identitet, njihov avatar, kao maskiranje stvarnosti, alat za titranje egu ili pak samo medij za samoizražavanje i zabavu, narod nije mogao odoljeti čarima onlinea. Kako je još 1995. godine objasnio Derrick de Kerckhove, futurolog i društveni analitičar, ‘promjena osobnog identiteta postala je primarna preokupacija, poput estetske kirurgije psihe’. I zaista, kako je vrijeme odmicalo, a virtualni svijet postajao sve teže odvojiv od stvarnog života, kirurgija psihe postala je više od hobija, praktički način života. Tu dolazimo do paradokska egzistencije online, što se broj korisnika povećava, ponajviše društvenih mreža, postalo je sve teže sakriti svoju stvarnu osobnost.\n\nRaskrinkani ste Za razliku od doba Web 1.0 kada ste egzistirali u potpunosti skriveni iza avatara, danas na pragu ere Web 3.0 prijatelje iz stvarnog života smještate u virtualni, a oni vas bez pola muke mogu raskriniti, natjerati vas da progovorite o vašim stvarnom životu koje ste s toliko muke pokušali sakriti pod tepih. S druge strane, mediji sa svojim načinom promocije putem društvenih mreža dokidaju interakciju s avatarima, inzistiraju na komunikaciji sa stvarnim ljudima (korisnicima mreža) i provociraju na dijalog, izražavanje stajališta kojima, jasno, otkrivate svoju osobnost. Također, osim što imate priliku dijeliti svoje odabrane, frizirane dijelove života s tolikom publikom, svjedočite i njihovim pokušajima da stvore iluziju, što vas tjera da se zapitate prepoznaju li i drugi moju laž. Autorica članka ‘Kako digitalni život učiniti što stvarnijim’ Liz Gannes, objavljena na stranici allthingsd.com, uočila je novi trend koji govori o tome da se korisnici žele vratiti korak unazad, shvaćaju da pretjeranim dijeljenjem stvari koje se nama čine jako bitnima, a drugima potpuno besmislenima, gube samopoštovanje, pretvaraju se u sirotane koji mašu i galeme ‘Pogledajte me! Pogledajte me! Nisam li silno duhovita, zabavna i zanimljiva?’. Gannes smatra da sve izražajniji problemi zaštite privatnosti na internetu, tjera korisnike u stvarne svjetove ili ih motivira da na internetu pronadu kanale uz pomoć kojih se mogu izraziti na autentičan i, što je najvažnije, anonim način bez straha da će to zauvijek ostati zapisano u bespućima virtualne egzistencije.\n\nŽelja za autentičnim Kao primjere koji opravdavaju tu tezu navodi nekoliko mobilnih aplikacija i nišnih mreža i servisa kojima u posljednje vrijeme raste popularnost, a u skladu s tim i prihodi i to dvoznamenkatima stopama. Primjerice, servis/aplikacija Whisper omogućuje korisnicima da s publikom dijele svoje najintimnije tajne. Za to nije potrebno otvarati profil, već odabrati prigodnu fotografiju preko koje ćete ispisati tekst i olakšati dušu. Whisper je taj trenutak ‘dijeljenja’ na koji su se nakvačili virtualni žitelji ogolio od ega i taštine, što se pokazalo sjajnim potezom jer Whisper ima više od 2,5 milijardi pogleda na mjesec, više od 40 posto korisnika stvara sadržaj, a ‘surfer’ potroši čak pola sata na dan kopajući po tuđim ispovijedima. U Americi silno popularna aplikacija Snapchat, pak, zadovoljava potrebe korisnika koji se plaše da će se sadržaj koji objave jednog dana okrenuti protiv njih, ali ga svejedno imaju potrebu dijeliti s prijateljima. Riječ je o fotoaplikaciji koja, za razliku od Facebooka ili Instagrama, fotografiju uništava nakon nekoliko sekundi. Dakle, ta aplikacija omogućava da se zabavite,

“`

Page 4

iskoristite najbolje od komunikacijskih alata, a da pritom ne trebate paziti na to kako će vas doživjeti šira javnost i hoće li vam netko zamjeriti što se fotografirate u nimalo laskajućoj pozii. Kako zaključuje Gannes, budućnost digitalnog svijeta jest u dijeljenju i stvaranju sadržaja, ali ne da bi se prikrili nedostaci stvarnog života, već da bi se naglasile njegove prednosti.

Ženska slika svijeta Još jedno istraživanje ide u prilog tezi da je digitalan svijet zapravo preslika stvarnoga. Na poznatoj konferenciji TED analitičarka Johanna Blakley tvrdi da su novi istraživački alati za praćenje ponašanja potrošača otkrili da je internet sjajan medij za razotkrivanje njihovih stvarnih želja i potreba, a na osnovi toga moguće je odrediti nove trendove u medijskoj i marke-

Budućnost digitalnog svijeta jest u dijeljenju i stvaranju sadržaja, a ne u prikrivanju stvarnosti

Također, uzmemo li u obzir da su žene osjetljivije na kritiku, a možda i manje spremne riskirati s friziranjem svoje osobnosti u strahu da ne budu razotkri-

Bijeg u stvarnost Nedostatak tog argumenta u tome je što se temelji na stereotipima o ženskom ponašanju, pa evo još jednog. Friziranje osobnosti postaje sve teži proces jer internet nadilazi definiciju medija i postaje ekstenzija stvarnog života. To je postao čim se s ekrana preselio u telefone, alat za temeljnu komunikaciju, čim je postao svijet u koji se ulazi u svakom trenutku i na bilo kojem mjestu. Korisnici sve više vremena provode na internetu, pa postaje gotovo nemoguće brinuti se o onome što želimo biti i postajemo ono što zaista jesmo. Zapravo, digitalni svijet se iz bajkovitog okruženja u kojem svatko ima priliku pokazati najbolje od sebe pretvorio u nešto potpuno suprotno, što na duge staze može odbiti korisnike od fascinacije, prije svega, društvenim mrežama. Kako piše Psychology Today, stvarni je život kompliciran i neuredan. U njemu žive osjećaji, emocije, misli i ponašanja. Stvarni život je nedefiniran, nestrukturiran i neograničen. U njemu su razočaranja, tuga, bijes i strah, ali i uzbuđenja, zadovoljstva i ljubavi. Stvarni život nudi nam mogućnost da iskustva primamo malo po malo, a virtualni nam sve to servira u lice, odmah i sad. Ranije su korisnici bježali u virtualni svijet da bi dotjerali stvarnost, a danas bježe u stvarnost da bi zadržali kontrolu nad svojim životom.