Na sirotinji zaradio bogatstvo i razljutio nadbiskupa Canterburyja
Online kompaniju Wongu koja nudi kratkoročne, skupe kredite za neetično poslovanje optužuju mnogi, među ostalima i kenterberijski nadbiskup, koji prijeti osnivanjem crkvene kreditne unije koja bi davala ‘poštenije’ kredite potrebitim građanima. Wonga je na malim i brzim kreditima uz velike kamate zgrnula bogatstvo. U sedam godina podijelila je 1,2 milijarde funti kredita na malo više od milijun korisnika, onih kojima nijedna banka nije htjela dati ni peni, a kamoli funtu. Smatraju je grabežljivicom, ali nije ona tu jedina
—\n\npiše VANJA FIGENWALD\[email protected]\n\n—\n\nNema lošeg publiciteta – navodno je u 19. stoljeću rekao Phineas T. Barnum, vlasnik cirkusa u Americi, a najnoviji prilog toj izreci izvrstan je poslovni rezultat britanske Wonge. Online kompanija koja nudi kratkoročne, skupe kredite prošle je godine ostvarila bruto dobit (prije poreza) od 84,5 milijuna funti, što je rast od 30-ak posto, unatoč velikom sukobu s ni manje ni više nego kenterberijskim nadbiskupom. Justin Welby obrušio se na Wongu tvrdeći kako besramno iskorištava siromašne i najavio osnivanje vlastite, poštene usluge mikrokreditiranja kao konkurencije, no osnivač i šef Wonge Errol Damelin nije pokazao veliku zabrinutost. Ustvrdio je da će ta eventualna crkvena usluga vjerojatno privući dvije trećine klijenata koje Wonga odbije, ne i smanjiti broj njihovih klijenata.\n\nIpak, ubrzo nakon kritika iz Canterburyja The Wellcome Trust, najveća britanska humanitarna zaklada, prodala je svoj udio vrijedan sedam milijuna funti u Wongi. Nadbiskupov kredibilitet, doduše, u startu je bio narušen otkrićem Financial Timesa kako upravo Anglijska crkva finansira jednog od investitora Wonge, odnosno neizravno financira upravo Wongu, premda je, istini za volju, bila riječ o manjem iznosu. Crkva je investirala u američku ‘venture’ kapital tvrtku Accel Partners koja je 2009. predvodila prikupljanje sredstava za Wongu. Nakon toga nezgodnog otkrića Crkva je zahvalila novinama na ‘isticanju te nedosljednosti’ koje su bili nesvjesni i najavila reviziju te, ali i svih drugih, investicijskih odluka radi iskorjenjivanja ulaganja protivnih pravilima Crkve.\n\nPo kredit u crkvu Nadbiskup planira tržišnim mehanizmom, konkurencijom, uništiti Wongu, i to otvaranjem 15 tisuća crkvenih prostora kreditnim unijama i ponudom svojih volontera za rad u njima. Neki su već primijetili kako je Welby vjerojatno napravio uslugu Wongi, umjesto sasvim obrnutog efekta kakvom se nadao. Osim što je svojim planom zapravo prihvatio sam koncept mikrokreditiranja, nadbiskup je napravio besplatan publicitet Wongi i izdvojio je iz ostalih takvih organizacija te proširio tržište najavom puštanja kreditnih unija u crkvene prostore.\n\nInače, Welby nije jedini koji je žestoko kritizirao Wongu; kompanija je omražena i među mnogim političarima i humanitarnim udrugama. No svi oni s novcem uglavnom stoje mnogo bolje od tih siromašnih do kojih im je stalo, pa u nedostatku alternative Wongino poslovanje cvjeta, prozivanjima usprkos. Iznos koji su pozajmili potrebima porastao je tako za čak 68 posto, na 1,2 milijarde funti, a korisnika je bilo malo više od milijun. S rastom broja korisnika i ekspanzijom poslovanja povećan je i broj nenaplativih potraživanja sa 6,7 na 7,4 posto, još zanemarivo uspoređeno s više od 50 posto na samim počecima Wonge. Rezultat je neto dobit od 62,5 milijuna funti, odnosno 36 posto više u odnosu na godinu prije. U skladu s impresivnim dostignućima, kompanija s operacijama u Kanadi, Južnoj Africi, Španjolskoj i Poljskoj izrazila je želju da proširi poslovanje izvan kratkoročnih, potrošačkih kredita prema snažnijem kreditiranju malih poduzeća i jačanjem online plaćanja. Cijela je industrija, zbog sve lošijih ekonomskih uvjeta, ‘eksplodirala’ u protekle tri godine, s 900 milijuna na oko 2,2 milijarde funti ukupne vrijednosti.\n\nHoće koga banke neće Osim načelno ispaljenih strelica, Wonga se, kao i druge slične organizacije, našla na nišanu regulatora koji se sve više bave njihovim neadekvatnim provjerama kreditne i platežne sposobnosti klijenata. Problem je s tim što slaba ili nepostojeca kreditna sposobnost klijenata čini okosnicu i bit tog biznisa; njegov je cijeli smisao omogućiti financiranje onima koje banke ne žele ni pogledati ili im ne žele omogućiti kratkoročno financiranje. Takve kompanije na engleskom se zovu ‘payday loan’, što jasno sugerira pozajmljivanje manjih, ali često nužnih iznosa do isplate plaće (‘payday’ – dan isplate plaće). Druga stvar koja je zapela za oko vlastima jest način oglašavanja, odnosno isticanje brzine odobravanja kredita umjesto jašnog isticanja visine kamata, a spominje se i agresivna naplata dugova kao jedan od problema. Posljedica je tog ‘njuškanja’ u Britaniji povlačenje više od pola takvih kompanija s tržišta, ali ne i Wonge koja je poručila da se ne boji; dapače pozdravlja snažniju regulaciju tog tržišta kakva će stupiti na snagu od sljedeće godine. Prema novim pravilima, jurisdikciju će od Ureda za poštenu poslovanje (Office for Fair Trading) preuzeti Agencija za nadzor financijskog poslovanja (Financial Conduct Authority) koja će moći zabraniti oglašavanje i ograničiti iznose. Wonga,
