Bankrot Centar banke trebao bi se analizirati u mnogo slojeva. Težak problem, ali rješiv, jest namirenje štediša. Opasnije je što u Hrvatskoj nestaje industrija pa bankari nemaju od koga naplatiti plasmane.
Nedavno su bile zaredale vijesti o slabijim potresima u okolici Zagreba. Ništa strašno. Ispod tri po Richteru. Ali osjećaj nije bio ugodan. Mali potresi mogu biti znak da dolazi i razoran potres. Ne moraju mali potresi biti uvod, ali mogu. Nezgodno…
Slično je s vijestima o propasti malih banaka u Hrvatskoj. Lani je ‘legla’ splitska Credo banka. Ovaj se tjedan opet zatreslo. Bankrotirala je zagrebačka Centar banka. Nakon što nije postignut dogovor između češke J&T banke i hrvatske vlade o uvjetima pod kojima bi se dokapitalizirala posrnuła Centar banka, na hitnoj sjednici Savjeta HNB-a odlučeno je da se otvori stečajni postupak nad Centar bankom.
U tržišnoj ekonomiji s vremenom na vrijeme neka banka mora bankrotirati (ako se ne varam, jedno je objašnjenje tog izraza talijanska inačica prevrtanja klupe na kojoj bi neki davni ‘bankar’ obavljao transakcije mimo pravila). Problem je ako se takvi potresi zaredaju. Onda se povećava opasnost od kapitalca – ‘sedam po Richteru’.
Predviđati veći potres u bankarskom sustavu najopasnija je rabota poslovnog novinarstva. Pritom i ‘najžući’ novinari povlače ručnu. Treba vjerovati da se serija potresa na bankarskoj sceni neće nastaviti i da će poruke kako DAB ima dovoljno sredstava za isplatu zajamčenog osiguranog iznosa štednje od 100.000 eura po korisniku djelovati umirujuće.
Stečaj Centar banke, međutim, treba shvatiti vrlo ozbiljno. Hrvatska je ove godine izgubila kreditni rejting, BDP i dalje pada, industrijska se proizvodnja jednostavno urušava i za koju ćemo godinu moći voditi turiste da vide čudo – deset preostalih tvornica u Hrvatskoj. Prije dvije godine samo je svako četvrti poduzeće bilo kreditno sposobno. Danas je još mnogo lošije. Ako je nacionalna ekonomija petu godinu u recesiji, ne mogu banke biti zdrave. Na pitanje kako će propast Centar banke utjecati na njegovu, također malu banku, suvlasnik jedne, po svim podacima zdrave, male banke dao je zanimljiv odgovor. Kaže da će to, privremeno, kao i u slučaju sloma Credo banke, izazvati manji odljev štednje iz malih banaka u velike. Ali nakon nekog vremena uplašeni će se ipak vratiti. No taj bankar nema ništa protiv da mu se smanji štednja. Naime, a to je najdramatičnije, nema je kamo plasirati a da to ne bude prerizično. Panici od domino-efekta u ovom trenutku nema mjesta. Ali, među nama, čak i kad je država jamčila za depozite samo do 40.000 eura, za njihovu cjelokupnu isplatu ne bi bio dovoljan cijeli godišnji državni proračun. Uz europsko podizanje zajamčenog iznosa na 100.000 eura trebala bi, dakle, bar dva i pol godišnja proračuna.
