Lakše je učiti ako znate kako funkcionira mozak

Neuroznanost je zapravo odabrao mene. Prije se nisam bavila takvim istraživanjima, nego sam proučavala latinski jezik, povijest i matematiku. Posebno me fascinirala i filozofija, tj. sva velika pitanja koja ona postavlja. Nakon nekog vremena interes za nju pomalo je izblijedio. To je ipak grana znanosti koja se premalo bavi umom, zbog čega sam počela proučavati psihologiju dok mi mentor napokon nije preporučio neuroznanost. Filozofija je ipak bila prvi korak prema neuroznanosti jer pokušava odgovoriti na pitanje zašto je svaka osoba toliko posebna.

Računala su dio obrazovnog sustava već dvadesetak godina i mogu mnogo pomoći. Nažalost, danas u Ujedinjenom Kraljevstvu većina smatra da su tableti idealan pedagoški alat. Tako razmišlja i vlada, koja s jedne strane upozorava na društvene mreže, a s druge strane troši golem novac kako bi tablete podijelila po svim školama iako nije nikad dokazano da dijete koje ima taj uređaj funkcionira i uči brže ili bolje od onoga bez njega. Odlučila je podijeliti tablete kako bi si digla rejting u javnosti i skupila nekoliko političkih boda, no nijedan njezin član ne želi provesti jednostavno istraživanje i usporediti ostvarene rezultate jednog razreda s tabletima i jednoga koji je poučavan tradicionalnim metodama. Zgrana sam što je potrošen toliko novac bez i jednog uporišta u rezultatima. Obrazovni sustav bio bi mnogo djelotvorniji da je novac utrošen na profesorske plaće. Tablet u rukama profesora može biti moćan alat, no suludo je pretpostaviti da će ga on htjeti i znati upotrebljavati najbolje što umije ako nije dovoljno motiviran. Problem je s pedagozima u Britaniji što su potpalačeni i podcijenjeni. U Sjedinjenim Američkim Državama, primjerice, postoji genijalan program nazvan ‘Teach First’. U njega ulaze samo najbolji diplomci sa sveučilišta koji nakon godinu ili dvije nakon što diplomiraju poučavaju druge studente. Tako oni najbistriji mogu prenijeti svoje znanje drugima. Nama to nedostaje. U Britaniji također nedostaje novca, a problem lošeg imidža učitelja vrlo bi se lako riješio plaćama koje ti ljudi zaslužuju. Višim plaćama privukli bi se i bolji kadrovi jer cinično je razmišljanje da novac ne igra nikakvu ulogu u nečijem životu. Cijelo društvo trebalo bi se više baviti ljudima koji odgajaju sljedeći naši politički i ekonomski voda.

Predavanje će biti o tome kako se ljudski mozak uvijek prilagođava okolini u kojoj funkcionira i u kojoj jest u pojedinom trenutku, zbog čega ću naglasiti važnost razmišljanja unaprijed, koje može iznijeti ono najbolje iz ljudi.

Mladi naraštaji, posebice djeca rođena nakon 1990., vezana su uz ekrane i bombardiraju se golemom količinom informacija. To ne mora značiti ništa loše, no može izazvati razne poremećaje, poput pada koncentracije. Mladima je danas vrlo lako naći informacije, no pitam se znaju li ih interpretirati, znaju li povezati točke. Zbog toga nikako ne smijemo pomiješati znanje i informaciju. Tu su dvije različite stvari. Uspješno procesiranje informacija ne znači njihovo razumijevanje. Učitelji u osnovnim školama još forsiraju djecu da pjesnice uče napamet umjesto da ih forsiraju da razumiju što je pjesnik htio reći. Djecu treba učiti da od malih nogu nauče stavljanje informacija u kontekst. U tome se može mnogo napredovati ako se pedagozi povežu sa neuroznanstvenicima.

Povezivanje u društvene mreže danas je vrlo ozbiljan problem. Na mojoj internetskoj stranici možete vidjeti popis autora koje sam citirala u svojim radovima koji se bave tom opasnošću. Ima ih više od stotinu, što pokazuje da se znanstvena zajednica počinje ozbiljno baviti tim problemom. Najveća negativna posljedica društvenih mreža na pojedinca jest povezivanje s ljudima koji mu nisu istinski prijatelji. Ako imate prijatelja u Australiji i povezani ste na nekoj od društvenih mreža, to je u redu, jer to je dio života u 21. stoljeću. Međutim, ako ste povezani s 300 ljudi samo zato što ih poznajete, oni prestaju biti prijatelji i postaju publika, što izaziva mnogo narcisoidnih poremećaja koji pak prouzrokuju manjak samopoštovanja. Želimo li mi da mladi ljudi u ovo vrijeme imaju manjak samopouzdanja i samopoštovanja? Čak je tradicionalna i konzervativna britanska vlada u veljači objavila veliko istraživanje iz kojeg se vrlo jasno dade iščitati koje negativne posljedice digitalni mediji mogu ostaviti na mlade umove. Identitet je danas vrlo krhak – i to moramo hitno promijeniti! Alternative društvenih mreža, nažalost, još nema i one nisu nikakav kratkoročan trend, nego način života za mnoge ljude. Zlosutna je i infiltracija društvenih mreža na mobilne uređaje; posebno me zabrinjavaju Googleove naročale, koje će se uskoro pustiti u prodaju. One će zadovoljiti sve koji imaju potrebu biti uvijek spojeni na mrežu, ali i one koji uvijek žele znati što drugi rade i gdje su u ovom trenutku. To će izazvati pravu revoluciju na društvenim mrežama jer više nećete morati ni zastati da pogledate u mobitel.