Jesenska kolekcija pojavila se samo tjedan dana nakon smrti Rosalije Mere, suosnivačice Zare. Odmah je proglašena jednom od najboljih kolekcija u posljednjih deset godina, a marketing od usta do usta učinio je svoje. Dok druge kompanije ulažu i do 30 posto prihoda u marketing, Zara ne prelazi 0,5 posto!
U tjedan dana od smrti Rosalije Mere svjetlo dana ugledala je nova, jesenska kolekcija Zare, brenda visoke ulične mode koji je učinio najbogatijom Španjolkom na planetu. Fotografije moderne, minimalističke kolekcije modne blogere i stručnjake ostavile su bez daha, a neki su je čak proglasili jednom od najboljih u posljednjih desetak godina. Marketing od usta do usta učinio je svoje pa su zaklete fashionistice već pohrlile u trgovine kako bi ormare obogatile ponekim odjevnim predmetom prihvatljive cijene i dizajna koji sliči onima sa svjetskih tjedana mode. I ovaj put je Zara uspjela napraviti nešto što malo kome polazi za rukom – dobiti milijunski vrijednu promidžbu praktički bez kune uložene u marketing. Prema nekim izračunima, modne kompanije, posebno one koje spadaju u kategoriju visoke mode, ulažu 20-30 posto ukupnog prihoda u marketinške kampanje, a budžet španjolske Zare ne prelazi 0,5 posto. Unatoč tome, Zara je jedna od najbrže rastućih modnih kompanija na svijetu koja s gotovo 1800 podružnica broji 1,9 milijardi eura neto prometa, a samo je u prošloj godini povećala prihode za 16 posto. Bogati osnivači (bivši vlasnici i bivši supružnici) krovne kompanije Inditex (uz Zaru upravlja sa još osam brendova poput Massima Dutti i Bershke) Rosalija Mera i Amancio Ortega zapravo su glavni krivci što je Zara doživjela toliki uspjeh unatoč politici nereklimiranja. Taj je brend u konkurentnom modnom biznisu praktički iznimka, baš kao što su i oni rijetki milijarderi koji gotovo nikad nisu davali intervju niti se kretali po mondenim poslovnim okupljačkim. Izjave su prepustili na riječima škrtom glasnogovorniku a vrijeme trošili na pretvaranje Zare u to što jest, i to vrlo mudrim prodajnim taktikama.
O toj snazi Zare svjedoči i slučaj otvaranja prve australijske trgovine kada je u samo tri minute prodano 80 posto ukupne ponude. Svjetski su mediji to uspoređivali sa stam pedom koji obično prouzroči lansiranje novih Appleovih proizvoda, ali s bitnom razlikom – Apple je te godine potrošio 113 milijuna dolara na reklamiranje. Valja dodati da Zarine trgovine potrošači posjećuju i šest puta više od prosjeka industrije, i to zbog taktike brzog osvježavanja polica. Bez obzira na kojem tržištu posluje, Zara jako malo odjeće drži na skladištu. Za razliku od brendova koji novu odjeću u trgovine vješaju jednom-dvaput u sezoni, ona to čini i do dvaput na tjedan. Ta strategija motivira kupce da što češće posjećuju trgovine jer će svaki put pronaći nešto novo, nešto što nisu vidjeli prošlog tjedna ili mjesec prije. S druge strane, to čini čuda i na podsvjesnoj razini. Ako se ponuda u trgovini tako često popunjava novim stvarima, kupac stječe dojam da se stare brzo prodaju pa ne želi riskirati s odgađanjem odluke o kupnji, i to čini odmah, gotovo impulzivno, u strahu da se komad koji mu se svidio ne proda do sljedećeg posjeta. Također, princip otvaranja trgovina u centrima gradova, zonama otprije rezerviranima za skupe marke, pozitivno utječe na percepciju o brendu. Od toga se, posve logično, groze vlasnici brendova poput Prade ili Chanela, ali javna je tajna da su upravo marke poput Zare ili H&M-a utjecale na promjenu poslovne filozofije vlasnika i tih brendova.
