PETROKEMIJA Ministar Vrdoljak obećanjima smirio ratoborni Stožer za obranu

Obećavši sindikatu da će sudjelovati u postavljanju kriterija za odabir strateškog partnera te da će država zadržati kontrolni paket Petrokemije, Vrdoljak je uspio osigurati neobično miran početak privatizacije kutinske tvrtke.

Priča o prodaji Petrokemije, dugogodišnjega kamena prijepora između sindikata i države, teče prema planu. Nakon uspješne dokapitalizacije tvrtke u kojoj je u dva kruga prikupljeno 186,2 milijuna kuna, idući je korak odabir savjetnika te raspisivanje međunarodnog natječaja za pronalazak strateškog partnera. Iako su se sindikati dosad žestoko obrašavali na sam spomen izlaska države iz kutinskog proizvođača gnojiva te bili spremni ponovno aktivirati Stožer za obranu Petrokemije, s takvim razvojem situacije pomirili su se nakon što je dogovoreno da će država zadržati 25 posto kompanije plus jednu dionicu, a kako se čini, ključnu ulogu imao je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak.

Suradnju s ministrom Vrdoljakom ocjenjujemo odličnom i čvrsto se nadamo da će takva i ostati. Možemo samo žaliti što takve suradnje nije bilo i prije, posebice za vrijeme ministra Čačića – kaže glavni sindikalni povjerenik i nekadašnji predsjednik Nadzornog odbora Petrokemije Željko Klaus. Napominje kako će uloga države biti ključna u odabiru strateškog partnera jer je država i dalje najveći vlasnik Petrokemije s udjelom većim od 48 posto. Imajući u vidu da je riječ o strateški iznimno važnoj tvrtki i proizvodnji o kojoj velikim dijelom ovisi i hrvatska poljoprivreda, potrebno je aktivno sudjelovanje države u svim procesima koji nam predstojte – tvrdi Klaus. Kako veli, u procesu odabira strateškog partnera ‘treba vrlo jasno predočiti prioritete važne za državu, ali istodobno i dugoročno osigurati zaštitu državnih interesa u budućnosti’. A u taj proces ide se s promijenjenom vlasničkom strukturom kompanije u kojoj su, prema okvirnim procjenama, mirovinci podebljali svoje udjele sa 17 na 27 posto. Udio AUDIO-a pao je na 43 posto.

Kako smo već naglasili, ući ćemo u svaki projekt koji ocjenjujemo profitabilnim – kazali su nam iz AZ fonda. Dokapitalizacijom, ističu, novac ulazi direktno u kompanije, što ih osnažuje i omogućuje restrukturiranje ili njihovo strateško širenje. Iz tog su fonda tek potvrdili da su u dokapitalizaciji Petrokemije sudjelovali, kazavši kako će konačne udjele objaviti nakon upisa u sudski registar trgovačkog suda.

Za razliku od sindikata, koji smatraju da takav razvoj situacije neće bitno utjecati na poslovanje Petrokemije, burzovni analitičar Roman Rinkovec kaže kako je jačanje uloge mirovinaca u Petrokemiji načelno vrlo dobro. Pogotovo ako su spremni i odlučni preuzeti značajnu ulogu u upravljanju kompanijom zajedno sa strateškim partnerom, tko god to bio – kaže Rinkovec. A otkako je Vlada krajem prošlog mjeseca zadužila mjerodavna tijela da pokrenu postupak odabira strateškog partnera, nekoliko imena spominjalo se u kontekstu najizglednijih kandidata za ulazak u kutinsku tvornicu gnojiva. Osim ruskoga Gazproma, u ovoj priči aktualnog još od mandata bivšeg ministra gospodarstva Radimira Čačića, spominjao se i norveški kemijski div Yara, češki Agrofest, a navodno je zainteresiran i Borealis, kompanija s kojom Petrokemija već surađuje. Ta tvrta u vlasništvu je fonda International Petroleum Investment Company iz Abu Dhabija i austrijskog OMV-a, sa sjedištem u Beču, a lani je imala prihode koji su premašili sedam milijardi dolara.

Interesenata ima, od vrlo neozbiljnih do vrlo ozbiljnih. Većinom je ipak riječ o medijskim nagađanjima. U dogovoru s ministarstvom imat ćemo vrlo jasne kriterije koji će se morati uzeti u obzir kada i ako dođe do odabira strateškog partnera. Što se tiče tvrtke Borealis, ona je već nekoliko godina ozbiljan kupac naših proizvoda – kaže Klaus.

Rinkovec pak smatra da će svaka tvrtka koja je spremna od Petrokemije ponovno pokušati stvoriti profitabilnu i respektabilnu kompaniju biti dobro rješenje budući da država nije obavila svoju zadaću. Sve nas mora žalostiti činjenica da se tvrtka uopće našla u takvoj situaciji i da i u ovom slučaju moramo kao papagaji konstatirati jedan od najvećih apsurdna u kratkoj povijesti ove zemlje kako se ponovno pokazalo da država nije dobar gospodar. Petrokemija je, kao i mnoge druge firme stvorene u negdašnjoj Jugoslaviji, sistematski uništavana spojem nerada, neznanja i vjerljivosti nepoštenog postupanja njezinih uprava i onih koji su im držali ljeste – oštar je analitičar.

Petrokemija je prvu polovicu ove godine zaključila s gubitkom od 68,1 milijun kuna, a na razini grupe gubitak je premašio 70 milijuna kuna. U istom razdoblju prošle godine tvrtka je poslovala s 47,5 milijuna kuna gubitka, a prvo polugodište 2011. godine ujedno je i posljednje sa zabilježenim plusom, koji je iznosio 81,05 milijuna kuna. Početkom godine u Upravu Petrokemije došla su tri nova člana – Karlo Došen, Krešimir Kvaternik i Žarko Rijetković, koji su financije brusili u tvrtkama poput Ingre, Plive i Fine. Na čelu je unatoč opetovanim spekulacijama o smjeni ostao Josip Jagušt, imenovan još u svibnju 2010. godine. Pred tim četvercem našao se zadatak restrukturiranja kompanije koji se, prema dubinskoj analizi konzultantske kuće ATKearney, bazira na 21 inicijativi, među kojima su, kako se navodi, strateško pozicioniranje u široj regiji, optimizacija dugoročne opskrbe ključnim srovinama, posebno prirodnim plinom, modernizacija pogona, ali i unapređenje upravljačkog modela te ‘racionalizacija i prilagodba strukture ljudskih potencijala’.

Drugim riječima, očekuje se i smanjenje broja radnika, a predviđa se da bi konačan broj mogao iznositi 800 od ukupno 2294 ljudi (podaci za 2012. godinu). O tome nam se, kao ni o budućim planovima u upravi Petrokemije, nisu očitovali, no zato iz sindikata poručuju kako je riječ o ‘spekulacijama senzacionalista’. Činjenica je da će u idućih pet godina oko 500 radnika imati uvjete za mirovinu, a u idućih deset godina njih 1000. U isto nam vrijeme nedostaje mladih radnika i prijenos znanja s tih starijih i iskusnih ljudi na njih. Bit će stoga nužno i značajno zapošljavanje, pogotovo ako se budu ostvarili planovi o investicijama – kaže Klaus. Restrukturiranje bi se, prema njegovim riječima, prije svega moralo povezati s investicijama nužnima za uspješnost budućeg poslovanja Petrokemije. To se prije svega odnosi na investicije u energetsku učinkovitost pogona i u smanjenje ispuštanja štetnih tvari. Bez značajnih ulaganja u navedene projekte, koji postoje i izrađeni su u Petrokemiji, svi drugi ‘šminkerski’ pokušaji restrukturiranja srednjoročno su i dugoročno besmisleni – kaže sindikalac, koji podsjeća kako Petrokemija već desetljećima posluje na otvorenom svjetskom tržištu. To su stvari koje nas najmanje zabrinjavaju – do 70 posto proizvodnje prodajemo u izvozu, i to većim dijelom u EU i u svijetu – ističe Klaus.

U izračune koliko bi država mogla zaraditi prodajom dionica Petrokemije analitičari se ne žele upuštati, napominju tek da će sve ovisiti o ponudama. Na Zagrebačkoj burzi cijena dionice te kompanije trenutačno je nešto manja od 200 kuna, a najviša zabilježena od početka godine iznosila je 260 kuna. Relativno niska cijena dionice na burzi u odnosu na očekivanja javnosti i dioničara nije nikakvo iznenađenje. Zadnjih godinu-dvije bili smo svjedoci paušalnih procjena kako bi ta dionica trebala vrijediti i nekoliko puta više od trenutačne burzovne vrijednosti, slično kao i kod dovedenih očekivanja s Croatijom osiguranjem i nedavnog otreženja. Takvi baloni iznad Zagrebačke burze više ne lebde – poručio je Rinkovec. I koliko se god trenutačno činilo da su se vjetrovi oko privatizacije Petrokemije smirili, uvođenje strateškog partnera zasigurno će biti novi test za sve protagoniste ove priče, koji zauzimaju startne pozicije za predstojeće, jesensko poglavlje.