Ekonomske ideje kojima je odavno istekao rok trajanja

Hrvatskoj ne trebaju skupi savjetnici iz svijeta nego malo zdrave ekonomske pameti i hrabrosti. Pad dobiti banaka od 41,5 posto trebao bi biti okidač za novi program.

Godinama me mučio jedan misterij: kako je moguće da su u bankarstvo otišli sami genijalci, a da su u realnom poduzetništvu, ponajprije industriji, završili ljudi kojima je kvocijent inteligencije na razini sobne temperature. Menadžeri u bankarstvu ostvarivali su nevjerojatne profite, a direktori u proizvodnim tvrtkama, osim nekoliko iznimaka, u pravilu su bili sretni kad su u završnom računu nategnuli ‘pozitivnu nulu’. Polugodišnji rezultati banaka u Hrvatskoj, koji pokazuju da su banke iskazale dobit manju za 41,5 posto, možda ipak rješavaju spomenuti misterij. Vjerojatno je da su mudriji diplomci preferirali bankarstvo i financije, ali očito da je razina (ne)spособnosti ipak ravnomjerno raspoređena. Niti su bankari svi odreda genijalci niti su nesretnici iz proizvodnje redom lijepčine i nesposobnjakovići. Kad se zemlja dva desetljeća vodi u krivom smjeru, genijalnost na mikrorazini ne pomaže. Prije ili poslije nevidljiva tržišna ruka počinje približavati profitabilnost među sektorima nacionalne ekonomije u nekoj zemlji. Pa se to, evo, događa i u Hrvatskoj. Drame u realnom sektoru odavno su probile nasipe u bankama. Zbog HNB-ovih zahtjeva za veće rezervacije samo su postali vidljivi stvarni poslovni rezultati banaka.

Nimalo ne likujući zbog pada dobiti banaka, bilo bi dobro da taj podatak bude ključni alarm kreatorima ekonomske politike u Hrvatskoj da se nešto u ekonomskom modelu hitno treba mijenjati. Nažalost, vijest će trajati jedan dan. Vlada premijera Zorana Milanovića, kad je o ekonomiji riječ, ima svoju logiku. Temelji se na tri stupa: uvođenju tvrde porezne prakse, prodaji državne (zapravo nacionalne) imovine i zaštiti javnog sektora od grubišnih prilika koje odavno uništavaju preostalu industriju u zemlji. Zanimljivo je kako Kukuriku koalicija uspijeva u kratkom roku osmisli i u Saboru provući Strategiju upravljanja državnim imovinom (sveobuhvatan dokument, zaista), ali ne uspijeva, ne želi ili joj nije važno izraditi industrijsku strategiju. S obzirom na to da u Vladi ipak znaju da to što rade ni izdake nije dovoljno, panično se traga za nekim novim rješenjima. Pa se pušta u optjecaj ideja o jedinstvenoj poreznoj stopi (engl. flat tax; jednaka stopa poreza na dobit, poreza na dohodak i PDV). Koja je u modi bila prije 15 godina. A danas bi u Hrvatskoj, uz ostale neizmijenjene okolnosti, jedinstvena porezna stopa trebala biti barem 30 posto da bi se zadovoljili proračunski apetiti. Bolje da taj pokusni balon nisu ni puštali.

Još su ‘aktualniji’ u HDZ-u. Najava da će Tomislav Karamarko angažirati za savjetnika ekonomista Joséa Piñeru u najmanju ruku izaziva podsmijeh. Njegovi recepti bili su aktualni u Čileu prije 30 godina. A osim toga, kakva korist od njegovih savjeta? On preporučuje ‘slobodno tržište, uklanjanje administrativnih zapreka, privatni mirovinski račun i privatizaciju državnih poduzeća’. Pa upravo to radi SDP! Jest, Piñera spominje i niske poreze, ali idejom o ‘flat taxu’ SDP pokazuje da se svi napajaju iz ekonomskog lonca gdje su ideje kojima je odavno istekao rok trajanja. Treba priznati da radni materijali koje je napravio dr. sc. Đuro Njavro imaju glavu i rep, ali u HDZ-u je krajnje nejasno čiji bi se prijedlozi uzeli u obzir da se nekim slučajem dogodi situacija da budu primjenjivani. Inače, nogometna praksa da se domaća liga pokušava spasiti dovođenjem stranaca hvata korijene na jugoistoku Europe. U Srbiji su napravili veliku predstavu od angažiranja ‘kontroverznoga’, zbog seksualnog skandala s mjesta predsjednika MMF-a izbačenog Dominiquea Strauss-Kahna. A zapravo bi bilo najmudrije provjeriti tko je tihi savjetnik američkog predsjednika Baracka Obame. On je prije tri godine izdao zapovijed da se do 2015. udvostruči američki izvoz. Vrlo jednostavno definiran osnovni cilj bilo je ekonomske politike. Ako zemlja s tako velikim unutrašnjim tržištem kao što je SAD kao prioritet postavlja izvoz, koliko li je to tek potrebno zemljama s malim unutrašnjim tržištem! Udvostručenje neće biti ostvareno, ali u tri i pol godine američki je izvoz porastao za tridesetak posto. Reći će netko da je najveći doprinos tomu izvoz energije, ali to se nije dogodilo slučajno nego slijedom velikih ulaganja u nove metode eksploatacije. Dakle, Hrvatskoj ne trebaju skupi savjetnici iz svijeta nego malo zdrave ekonomske pameti i hrabrosti.