Milanović ulazi u vrlo opasan sukob s EU koji se u vrlo kratkom roku može pretvoriti u gospodarski bumerang. Stoga ne začuđuje što se ponovno aktualizira pitanje prijevremenih izbora.
Vi instrumenti koji će odrediti kamo ove jeseni ide Hrvatska formalno su u rukama premijera Zorana Milanovića i svode se na jedno pitanje: hoće li se zaustaviti put u gospodarski kolaps? Zato je nastup premijera u posebnoj emisiji ‘Nulte točke’ na državnoj televiziji bio bitan. U skladu sa situacijom očekivalo bi se da premijer nakon povratka s odmora najavi bar tri-četiri ključne odrednice Vladine politike i njezinih mjera u sljedećih nekoliko mjeseci iz kojih bi se moglo razabrati idemo li prema izlazu ili nastavljamo prema slomu. Iz premijerske jednosatne nastupe moglo se zaključiti jedino da on svakako ne želi ili ne može razumjeti probleme za koje bi trebao ponuditi rješenje, da više ništa ne kontrolira i nikoga ne vodi. I da ga to čak više ne ljuti. Premijer je, mirnije nego ikada, pokazao svoju nemoć i nekompetenciju.
Nakon što se u međuvremenu posvadio sa svima, prigodom obraćanja javnosti uoči teške jeseni uvrijedio je i poduzetnike, onaj sloj bez kojeg na kraju nema gospodarskog oporavka. Braneći od kritika (nekompetentne) članove svoje vlade, ustvrdio je kako to nisu poduzetnici, kojima je na pameti osobni profit, nego da su to sve ljudi koji cijeli život rade za javno dobro. Umjesto da se postidi, premijer se sad i ponosi time što njegovi suradnici u pravilu nikad u životu nisu zaradili ni kuno izvan državnog proračuna. Televizijski ekran ovaj put nije iskoristio za ponovnu paljbu prema hrvatskoj Katoličkoj crkvi, s kojom je zaradio prije nekoliko dana u intervjuu jednomu dnevnom listu. Ali zato je nastavio docirati o pravu i jednakosti Europskoj uniji i Europskoj komisiji, čija potprijedjednica i povjerenica za pravosuđe i unutarnje poslove Viviane Reding najavljuje da će razmotriti sve mogućnosti sankcija prema Hrvatskoj ako do petka 23. kolovoza, inače Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, od hrvatske vlade ne dobije jasan odgovor o povlačenju spornih odredbi tzv. lex Perković. Iz premijerske istupe dalo se zaključiti da je spreman ići dalje u sukob s EU, koji on onako sviška naziva razgovorom. No Milanovićev je istup zbog nečega ipak bio koristan i otrežnjavajući. Nedvosmisleno je pokazao da u skorašnjoj turbulentnoj gospodarsko-političkoj jeseni ovaj naš Titanic u temeljnim upravljačkim odredbama ne može računati na svog kapetana.
