I legalno i nelegalno

Porezna uprava zaključila je da na kupljenu nekretninu nije plaćen porez na promet. Donijela je rješenje o ovrsi iako je riječ o nekretnini blokiranoj zbog Uskokove istrage.

N-aša čitateljica Marinka Daničić ima vrlo zanimljiv problem. S jedne strane Uskok pljeni imovinu, a s druge strane Porezna traži svoje. O čemu je riječ? Čitateljica posjeduje nekretninu za koju Uskok tvrdi da je stečena organiziranim kriminalom, zbog čega je tu nekretninu blokirao, odnosno Marinka Daničić ne može uživati u njoj ili je upotrebljavati za gospodarsku djelatnost. Budući da je kupnja nekretnine predmet istrage, Županijski sud u Zagrebu 18. svibnja prošle godine odredio je privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi (među ostalima) i za tu nekretninu. O tome ne želimo pisati jer je to stvar istrage i pravosuđa, ali želimo pisati o nečemu što je mimo svake logike. Naime, Marinka Daničić dobila je rješenje o ovrsi 3. lipnja ove godine ‘pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava’.

Što se dogodilo? Porezna uprava u Zadru zaključila je da na tu nekretninu nije plaćen porez od pet posto koji se inače plaća pri kupnji, tj. uknjižbi, i sad taj porez dolazi na naplatu. Iako se Marinka Daničić žalila na to rješenje priloživši dokaz o tome da je Županijski sud nekretninu izuzeo iz posjeda godinu dana prije toga, u Poreznoj upravi nije naišla na razumijevanje. Naša se čitateljica s pravom pita, ne prejedravajući rezultat istrage i eventualnu sudsku presudu, ‘može li porezna onda po toj logici naplatiti porez na nekretninu za koju Uskok tvrdi da je stečena kriminalom i zbog toga je blokirana’. Drugim riječima, nije li to slučaj u kojem se donosi privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja, a država usprkos tome kaže: ‘Nekretnina je stečena na crno, ali plati porez na bijelo (tj. legalno) i onda ću ti je oduzeti.’

No prema Zakonu o postupku oduzimanja imovinske koristi na nelegalno stečenu imovinu, kao što je slučaj s tom nekretninom, ne može se naplaćivati porez na promet nekretnina jer bi bila riječ, kao što tvrdi Daničić, a to i jest tako, o pravnom dualizmu, što znači da je to nedopustivo. Naime, prema definiciji, pravni je dualizam situacija u kojoj, primjerice, pravni sustav međunarodnog prava i pravni sustav nacionalnog postoje kao dva odvojena pravna poretka. Međutim, ovdje je riječ o tome da su u sporu dvije strane u jednoj zemlji s jednakim pravnim poretkom, pa s obzirom na to da Porezna uprava smatra kako radi u skladu sa zakonom, a s druge strane postoji Zakon o postupku oduzimanja imovinske koristi, to znači da je na djelu doista svojevršni pravni dualizam.

Potpisan je ugovor o kupoprodaji, što nije sporno, no postoji sumnja da je nelegalan. Možda je upravo to slamka za koju se hvata Porezna uprava, odnosno za to da ‘postoji sumnja’. Drugim riječima, ondje se najvjerojatnije drže načela presumpcije nevinosti, tj. da nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže. Međutim, teško je vjerovati da se u Poreznoj drže načela radi načela, prije će biti da se drže načela ‘uzmi lovu od koga god možeš’, pa im načelo presumpcije baš dobro dođe: em štite jedno od temeljnih ljudskih prava, em su zato dobili i lovu.

Objektivno, to je doista nepravda, jer što ako se dokaže da je nekretnina nelegalno stečena? U tom slučaju na nju se ne bi morao platiti porez na promet nekretnina, jer ako je nešto nelegalno, onda nema ni ugovora. To pak znači da će naša čitateljica morati zatražiti da joj država vrati novac koji je uplatila, a to opet znači da bi se mogla načekati dok Porezna uprava ne donese rješenje.

Možda će netko reći da se ne treba ‘sekirati’ zbog onih kojima je dokazano (pretpostavimo da jest dokazano) da su nelegalno došli do nekretnine. U tom slučaju prolaženje postupka da bi se ostvario zahtjev za povrat uplaćenog poreza također je dodatna kazna. Međutim, zbog tri neovisna načelna razloga to nije dobro: prvo, pretpostavka je da sud donosi pravednu kaznu pa dodatna kazna nije pravedna; drugo, zakoni vrijede za sve i moraju se poštovati. S obzirom na to da je ovdje riječ o mogućem dualizmu zakona, to znači da se, šire gledano, ne poštujemo zakoni. Pogotovo je to problem jer ih ne poštujemo država, i to samo da bi došla do novca.

Treći je razlog taj da država rješenjem o porezu prejudicira sudsku odluku, odnosno kao da kaže da je sve legalno.