Home / Tvrtke i tržišta / DRAGAN I SNJEŽANA BALI

DRAGAN I SNJEŽANA BALI

Vlasnici tekstilne tvrtke Bali šire se sklapajući ugovore o lohn-poslovima za Nijemce i razvijajući vlastiti brend za domaće tržište. Potonje je mnogo zahtjevnije i iziskuje izbjegavanje slabosti koje pokazuje konkurencija.

Donjoj Dubravi, međimurskome mjestu na granici s Mađarskom, proizvodni je pogon tvrtke Bali u kojem stotinjak radnica proizvodi odjeću koja uglavnom završava na stranom tržištu. U nekoj drugoj zemlji takvo što vjerojatno ne bi bilo neobično, ali s obzirom na to da je riječ o proizvodnji, i to tekstilnoj i izvozno orijentiranoj, za naše prilike to je dovoljan razlog za razgovor s poduzetnicima Draganom Balijem i njegovom suprugom Snježanom.

Kriza i dolazak velikih stranih odjevnih brendova ugasili su domaće proizvođače poput Xnationa ili manjeg brenda Angel (čija je proizvodnja također bila smještena u obližnjem međimurskom mjestu Belici), a i drugi su domaći tekstilci u gotovo stalnoj krizi, osim rijetkih proizvođača koji su pronašli svoju posebnu tržišnu nišu.

Uza sve te okolnosti još je zanimljiviji uspjeh male tvrtke kao što je Bali koja je posljednjih, kriznih pet godina zadržala i dodatno razvila proizvodnju i svake godine dodatno zapošljavala nove radnice.

Kao mala tvrtka, ističu naši sugovornici, uspjeli su se na vrijeme prilagoditi i preorijentirati na nove poslove, tako da danas velik dio odjeće proizvode za tri njemačke tvrtke, među kojima je i ugledna marka ženske odjeće Marc Cain. Dakako, te poslove obavljaju prema dizajnu naručitelja. Riječ je, dakle, o lohn-poslovima, jer svjesni su da se s vlastitim brendom ne bi uspjeli probiti na strano tržište.

Bračni par Bali gotovo je cijeli svoj radni vijek u tekstilu. Sjeverozapadni dio Hrvatske nekoć je s jakom tekstilnom industrijom poput Varteksa u Varaždinu i MTČ-a u Čakovcu usmjeravao mlade da se obrazuju za tu industrijsku granu pa je i Dragan Bali kao inženjer odjevne tehnologije sa suprugom godinama radio u MTČ-u. Problemi u poduzeću i neisplata plaća nagnali su ih da počnu razmišljati u drugom smjeru. Godine 2001., bez velikoga financijskog zaleđa, ali oboružani iskustvom, znanjem i entuzijazmom, pokrenuli su vlastitu proizvodnju dječje odjeće.

Kad uđete u posao, ne možete se više samo tako povući, stalno vas tjeru naprijed – jednostavno nam Snježana Bali odgovara na pitanje kako su uspjeli opstati u tako ugroženoj industrijskoj grani kao što je tekstilna.

U asortimanu proizvoda koje izrađuju pod vlastitim brendom Bali mogu se naći dječje trenirke, majice, hlače, pidžame te trudnička odjeća. Budući da nisu imali vlastiti prostor i strojeve, proizvodnju su u početku organizirali u suradnji s nekoliko kooperanata koji su prema njihovim uzorcima izrađivali odjeću, a oni su je prodavali manjim trgovinama u Hrvatskoj; nekoliko su kupaca imali i u Sloveniji. Među kupcima su također veće tvrtke, poput Name i Modiane. Njihovi su glavni aduti kojima su osvojili kupce, ističu, kvaliteta materijala i izrade te velika fleksibilnost.

Budući da je na tržištu već bila velika ponuda robe iz istog programa, nastojali su otkriti slabosti konkurencije. To je, kažu, bila upravo neprilagodljivost tržišnim zahtjevima. I u tome su prepoznali svoju priliku.

Uvijek smo se brzo prilagođavali tržištu, stalno smo osluškivali povratnu informaciju. Zanimalo nas je što kupci traže i u skladu s tim planirali smo nove kolekcije. Ne možete gurati crno ako ljudi traže bijelo; ili ako nekomu treba samo jedna veličina, isporučimo mu traženi broj, ne uvjetujući da mora uzeti druge veličine, što su svi dobavljači u pravilu zahtijevali. I danas, iako je tvrtka narasla i ima mnogo više drugog posla, znamo otići na teren i razgovarati s trgovcima koji drže našu robu kako bismo iz prve ruke doznali koji su novi trendovi na tržištu – ističe naša sugovornica.

Do 2008. godine 80 posto proizvodnje prodavalo se na hrvatskom tržištu pa su im dotadašnji rezultati poslovanja omogućili da ulože više. Tih su godina kao tekstilci dobili i državne poticaje za marketing i ulaganja koje su, ističu, dobro iskoristili. Nakon više neuspješnih pokušaja te godine napokon su kupili zgradu u središtu Donje Dubrave, nekadašnji društveni dom u državnom vlasništvu. Dijelom su za to iskoristili kredit Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Nakon preuređenja prostor su opremili novim profesionalnim šivačkim strojevima i drugom potrebnom opremom, što su u cijelosti platili vlastitim novcem, zato tvrtka nije prezadužena, ističe Dragan Bali.

Godinu prije zapošljavali su 25 ljudi, a onda je tvrtka narasla na pedesetak zaposlenika. U međimurskom kraju nije problem naći iskusne tekstilne radnike, gotovo sve zaposlenice dolaze iz kruga do deset kilometara od njihova pogona.

Ovo je zapravo tekstilni bazen, nije problem naći radnika, ali problem je zadržati ga, odnosno imati dovoljno posla da bismo mogli zadržati – kaže Snježana Bali.

Osim tekstilnih radnica zapošljavaju nekoliko tekstilnih inženjera i dizajnera.

Situacija na hrvatskom tržištu idućih godina počela korjenito mijenjati, sve je više problema bilo s naplatom potraživanja, male trgovine počele su se gasiti. Bračni par Bali nije sjedio prekriženih ruku, nego se okrenuo inozemstvu. Istražujući tržište, našli su potencijalne partnere u Njemačkoj i pokušali im na vrata. Znatan novac uložen je i u nastupe na sajmovima u Münchenu, Firenci i Parizu.

Spakirali smo kovčege i krenuli na put. Vrlo je teško ući u veliku njemačku tvrtku. Treba se jako potruditi da vas ondje uopće prime, a zatim slijede pregovori, u kojima su Nijemci prilično tvrdi. Međutim, kada dogovorite suradnju, dalje sve funkcionira. Njima je važna kvaliteta izrade, poštovanje rokova i količina, a mi smo zadovoljni postignutim cijenama – objašnjavaju naši sugovornici.

Njihov je najveći partner na njemačkom tržištu njemački brend Marc Cain, za koji šivaju trikotažu, tj. suknje, hlače, majice. Njegova je odjeća u višemu cjenovnom razredu. Tvrtkina je politika da se odjeća proizvodi u Europi, gdje ima otprilike 35 kooperanata. Za Tragwerk pak izrađuju odjeću za dojenčad, a za Evers dio asortimenta iz programa donjeg rublja.

Dogovaranjem novih poslova u inozemstvu postupno se mijenja struktura prometa: prošle godine već je 50 posto prihoda dolazilo iz inozemstva, a ubuduće će taj omjer, procjenjuju, dosegnuti 80 posto jer su na pomolu još neki dogovori sa stranim partnerima. Svojedobno su pregovarali i s talijanskim tvrtkama, ali zaključili su da im je to tržište nestabilno i prerizično. Prema podacima Poslovne Hrvatske, prošlogodišnji je tvrtkin ukupni prihod bio 12,8 milijuna kuna, a dobit 734,7 tisuća.

Proizvodnja za njemačke tvrtke, ističu, nije u cijelosti lohn-posao jer njihovi partneri katkad traže da sudjeluju u razvoju proizvoda. Naglašavaju da su ulaganja u 2008., prije svega u nabavu suvremene opreme, također presudila u zadobivanju povjerenja njemačkih partnera.

Naši su proizvodi i u njemačkome Metrou. Dakako, na etiketi je ime našeg partnera za kojeg proizvodimo robu, Hrvatska je samo naznačena kao zemlja podrijetla. Svjesni smo da u taj lanac nikad ne bismo mogli ući izravno – objašnjava naša sugovornica pravila koja vrijede na globalnom tržištu.

Na domaće tržište i dalje redovito plasiraju vlastite kolekcije dječje odjeće, a odnedavno su počeli razvijati i proizvoditi donje rublje, koje također plasiraju pod vlastitim brendom Bali. Upravo su tim proizvodima na sajmu u Parizu privukli pozornost inovativne strane tvrtke s kojom upravo pregovaraju.

Bez obzira na to što se posljednjih godina više okrenuo lohn-poslovima za odjevne brendove etablirane na svjetskom tržištu, bračni par Bali očito ne odustaje ni od proizvodnje pod vlastitim imenom i s vlastitim razvojem. Napominju da su vjerojatno ostali među rijetkim domaćim proizvođačima dječjeg programa. Svjesni su da razvoj vlastitog brenda zahtijeva znatna ulaganja u marketing, za što u Hrvatskoj dosadašnjih godina nisu uspjeli pronaći marketinške stručnjake koji bi se usredotočili na konkretni rezultat. Stoga će tvrtka Bali i dalje biti usmjerena prema izvozu, a u Hrvatskoj će zadržati manji dio prodaje.

Ulaganja u tehnologiju u pravo vrijeme, ističu naši sugovornici, omogućila su im da danas prihvaćaju i najzahtjevnije poslove u tekstilnoj industriji koji se temelje na inovativnim materijalima i izradi te mogu zadovoljiti i kupce koji traže veće količine. Zasad rade u jednoj smjeni i proizvedu do 350 tisuća komada odjeće na godinu, no proizvodni kapaciteti omogućuju im mnogo veći angažman od dosadašnjega, što će im, nađaju se, donijeti novi poslovni.